Screenshot: BBC

NOVINAR Jacques Peretti živio je šest mjeseci s raznim bogatašima u svrhu snimanja serijala "Superbogati i mi" koji se emitirao na BBC-ju.

U seriji od dva dijela Peretti je istražio kako bogati transformiraju Veliku Britaniju, a za Independent je napisao što je otkrio o razlikama koje u društvu stvara novac.

"Dakle, što su superbogati: jesu li pokvarenjaci? Jesu li, kao što je Hemingway tvrdio, baš poput nas, samo s 'više novca'? Hoće li nas spasiti? Hoće li nas uništiti? Jesu li oni korporativni psihopati koji su svoje instinkte ubojica usmjerili u zarađivanje novca umjesto u serijska ubojstva? Ili su usamljeni i željni ljubavi, ali zatočeni u zlatnom kavezu napravljenom od Bentleyja i privatnih aviona?", piše Peretti.

"Nisu ništa od navedenog. Proveo sam šest mjeseci s njima za show koji sam napravio za BBC, nazvan 'Superbogati i mi'. Putovao sam u razne dvorce i penthouseove diljem svijeta, susreo sam se s multimilijunašem Tomom Hunterom na njegovom raskošnom posjedu. Otišao sam u Dorchester susresti se s Wangom Jianlinom, najbogatijim Kinezom koji se pravi da ne razumije engleski kad mu je dosadno. Nakon mene išao se susresti s nekim tipom Borisom (Johnsonom, op.a.) koji mu želi prodati pola Londona, i onda s nekim tipom Davidom (Cameronom op.a.) koji vodi državu. To se događa kad vrijedite 21,4 milijarde dolara".

Vladari svemira s posebnom mantrom

A što je naučio iz svih tih susreta? "Superbogati jako brzo postaju odvojena vrsta. I to je biološki i psihološki točno. To je sudbina koju su sami skrojili. Oni vjeruju da su Vladari svemira, a čini se da ih činjenice podržavaju u tome. Oni u rukama drže moć na samozatajan način koji je Sun Tzu opisao kao 'onaj koji ne govori. Onaj koji drži sve karte u rukama'".

"I to kod njih uzrokuje nešto što ne mogu spriječiti: netoleranciju na slabost", piše Peretti i nastavlja: "Čak i oni poput Billa Gatesa, liberalni i filantropski nastrojeni milijarderi, koji plaćaju knjižnice i programe za cijepljenje u Africi, ne mogu shvatiti zašto svi na svijetu ne žele biti toliko uspješni kao oni. A ta njihova mantra 'uspij ili propadni' nešto je što prihvaćaju Vlade. Čak se uči u školama. Ali ne mogu svi biti poduzetnici, to je razlog zbog kojeg ljudi diljem Europe dižu ustanke...

A ono što je započelo kao jednostavno skupljanje novca u globalnom selu pretvorilo se u biološku raznolikost. Bogati sada žive u svojoj biosferi. U plutajućem balonu iznad Zemlje, spajajući London, New York, Šangaj i Dubai preko poslovne klase visoko na nebu.

Neovisno o tomu jesu li u privatnim avionima, helikopterima, penthousevima, zauzimaju prostor koji je nama smrtnicima dostupan samo zirkanjem s ulične razine. Zbog svoje odvojenosti njima je lakše prihvatiti nejednakost koje su dio - i to ih doslovno stavlja izvan svačijeg dosega.

Život u posebnoj biosferi stvara posebnu vrstu

U toj svojoj biosferi oni jedu bolju hranu, idu u bolje škole, nose bolju odjeću, piju bolje lijekove i samim time i stvaraju čišće, bogatije pleme. Čak udišu čišći zrak. Nekoliko milijardera ima svoje vlastite mobilne zalihe zraka koje se prenose s njima gdje god idu. Ako imate posjed u Šangaju, primjerice, to što se jako bogati omogućava vam da izbjegnete onaj odvratan zrak ispunjen smogom koji udiše ostalih 14 milijuna stanovnika grada.

Ako posjetite taj Elizij, kao što sam ga ja posjetio, shvatit ćete da razlog nejednakosti ne leži u novcu, već u ideji bogatstvom uobličene eugenike. U njihovim umovima, oni nisu samo bogatiji od nas, oni su 'bolji'. A riječ 'bolji' je jako važna jer se obmana moralnog poboljšanja koje dolazi s novcem koristi kako bi se opravdala nejednakost. Bogati u to uistinu vjeruju i žele da i mi u to iskreno vjerujemo i znate što? I vjerujemo. Ako ne dostignemo nedostižno, nismo uspjeli. Okrutna je to igra.

Ipak, bogati nisu zli. Oni su avatari za nejednakost, ali s dozom čovječnosti u njima, zbog koje se žele povezati s ostatkom društva.

Pitao sam multimilijunaša Tonyja Fernandesa što će raditi nakon što obavimo razgovor: 'Napravit ću doručak za djecu', kazao je. Toliko je bogat da je napravio puni krug i mijenja sjaj luksuza za prividnu realnost.

Otuđeni su, ali ne treba ih žaliti

Ali onda sam pričao s milijarderom Johnom Caudwellom koji mi je pokazao svoje avione i golemu podzemnu špilju koju želi izgraditi - bila je prazna osim jedne male zlatne figurice u centru. 'To sam ja', rekao je. I znate što? Bilo mi ga je žao. Malo.

Koliko god se trudili, superbogati žive u hermetički zatvorenom balonu. Kad sam vidio kako žive to me podsjetilo na pacijenta koji boluje od ebole zatvorenog u karantenu, koji zuri u vanjski svijet. Osjećaju se kao da bi trebali biti dio njega, ali provode živote neuvjerljivo parodirajući stvari koje rade obični ljudi. Bogatstvo ih je učinilo sumnjičavima i dalekima. Dehumaniziralo ih je i oni ne mogu ništa napraviti u vezi toga.

To je njihova tragedija. Ali ona se nikako ne može usporediti s tragedijom majke koja žonglira osam poslova na bijednim ugovorima. Pa bu-hu, jadni, mogli biste reći.

Trebamo ih žaliti zbog otuđenosti od 99 posto čovječanstva. Ali ipak ne previše", zaključuje Peretti.