NOVI Netflixov dokumentarni serijal America’s Sweethearts: Dallas Cowboys Cheerleaders, o probama i treningu cheerleadersica Dallas Cowboysa, puno je više od priče o ovom američkom fenomenu. To je dokumentarac koji istražuje američku kulturu, ali nikada eksplicitno.

Ovo je ujedno i istraživanje kulta ženstvenosti u režiji Grega Whiteleya, koji iza sebe već ima hvaljene sportske dokumentarce.

U kratkim crtama, serija nas vodi iza kulisa jednog od najpoznatijih timova navijačica u Americi - Dallas Cowboys Cheerleaders (DCC) - te nudi intiman pogled na živote žena koje se bore za svoje mjesto u ekipi, prikazujući fizičke, psihičke i emocionalne probleme s kojima se nose.

U još kraćim crtama, ovo je serija o upitnom načinu na koji je nagrađen ženski posao. 

Kao i CMT-jev Reality show koji je sa snimanjem prestao 2022., i America's Sweethearts prati Kelli Finglass koja od stotina kandidatkinja bira najboljih 36 serijom rigoroznih fizičkih testova, plesnih proba i izazova, ali nas uvodi i u njihove privatne živote, zbog čega se serija osjetno razlikuje od veselog i neopterećujućeg Realityja. Pratimo njihovo žrtvovanje i posao koji je često nezahvalan. 

Generalno gledajući, ovo je inspirativna priča o odlučnim ženama, posvećenim cilju, ali Whiteleyu polazi za rukom dati još jedan uvid u zabludu zvanu "američki san" te sustav koji će prožvakati i ispljunuti čak i sportaše koji su glavni dio ove industrije. 

Potrošna roba

One možda uistinu jesu članice najbitnijeg cheerleaders tima u Americi, ali u isto su vrijeme dio organizacije koja je fokusirana na sportaše i macho fanove. Ako industrija nije blagonaklona prema sportašima o kojima ovise, navijačice su gotovo potrošna roba i njihovi životi daleko su od glamura koji biste inače očekivali od najboljih u ovom poslu.  

Iskreno, nikada nisam bio ni približno zainteresiran za to što rade navijačice i smatrao sam ih jednom od "ekstremno američkih" pojava, no date li joj šansu, serija će vas svojim vizualnim pristupom uvući i možda ćete naučiti cijeniti ono što rade. Čak i u trenucima kada je više nego očito da se radi o bolesno opsesivnom perfekcionizmu Finglassove, koreografkinje Judy Trammell i ostatka ekipe. 

Živimo u vremenima pretjerane osjetljivosti, ali to je uglavnom zanimacija ljudi s mreža. U stvarnom svijetu još uvijek je prihvatljivo nekog natjerati da se osjeća loše zato što je prenizak, prekržljav, nedovoljno utreniran ili loše našminkan. A to je ono kroz što ove navijačice svakodnevno prolaze. Ne izgledaš dovoljno dobro? Letiš iz tima.

Profesionalni sport

Koliko god to djelovalo brutalno prosječnom gledatelju, činjenica jest da je ovo svijet profesionalnog sporta i, premda ih neki možda ne percipiraju kao sportašice, one to uistinu jesu, zbog čega prolaze identično rigorozan tretman kao i profesionalni sportaši koji uništavaju vlastita tijela baveći se sportom koji traži i nagrađuje izvrsnost. 

No, one uz sve to moraju biti i privlačne muškarcima koji ovaj sport prate i čija fascinacija često prelazi granice. Fanovi ih uhode, fotografi dodiruju bez dopuštenja, a policija rijetko reagira. 

I, naravno, tu je i ogromna razlika u primanjima. Najbolje plaćeni igrači NFL-a godišnje zarade preko 50 milijuna dolara, a navijačica zarađuje kao da radi u restoranu brze hrane iako ponekad radi 21 dan bez prestanka. Starije generacije zarađivale su još manje. 

Pozitivna ili, bolje rečeno, "pozitivna" strana toga je da se one ovim poslom ne bave zbog novca. Ovo rade zbog strasti prema plesu. One u ovom pronalaze svoju svrhu. 

One su najbolje u onom što rade, ali istovremeno i žrtve tržišta i industrije koje su dio.