Foto: YugoPapir

U ČASOPISU Halo u travnju 1980. godine objavljen je intervju s Josipom Lisac i Karlom Metikošom. U suradnji s YugoPapirom članak prenosimo u cijelosti.

Josipu Lisac i Karla Metikoša posjetili smo u njihovom domu u Zagrebu. Suočili smo ih, evo što su rekli o sebi...

Karlo: "O Josipi mogu reći samo sve najljepše. Naš brak ulazi u desetogodišnjicu, ali od onog časa otkad sam je upoznao nije se promjenila. Uvijek je bila takva kakva je: poštena, draga, dobra, pažljiva, kao prijatelj predivna, gdje god je mogla ona mi je pomagala. Kad sam radio na rock operama, to su bili veliki projekti i zahtevali su puno posla, nije joj bilo lako slušati me 12 ili 18 sati. Čak je sve ženske uloge na probnim snimkama pjevala, i bila jedan od najoštrijih kritičara. Živjeli smo od njenih honorara, dok sam kompnirao, s obzirom da nisam imao tada nikakve prihode. U svemu se podudaramo. Volimo iste slike, iste boje, istu hranu. Sad smo poludjeli za japanskom kuhinjom. Jedino se u nekoliko sitnica razlikujemo. Ona voli ekskluzivno da se oblači, voli "lude" stvari. Voli sitnice. Sve mora biti na svom mjestu. A kuha fantastično. Možda sam ja nešto pridonio tome. Nesuglasica među nama nikad nema. Mi, rekao bih, isto mislimo. A kao pjevačica?Njen sam obožavatelj broj jedan."

Josipa: "Ja ću njega malo kritizirati. Mnogo puši. To mi strašno smeta. Naprosto, na to se ne mogu naviknuti. Stalno hodam po kući, otvaram prozore. Ne jede puno, ali voli fine stvari. U Americi smo navikli na japanske specijalitete koji se serviraju u tzv. sushi-barovima. To je svježa, sirova riba, sirove školjke, morski ježevi, ali je stvarno veoma ukusno. Istina, iziskuje i malo hrabrosti kod prve probe... Karlo voli i hoće pomagati u kući. On će počistiti stan kada zatreba, ali mi sve ipak manje-više radimo zajedno. Ima istančan ukus. Uz to je i "šef" nabave. Ja nisam niti jednu stvar iz moje garderobe kupila bez njega. Istina, ja uvijek kažem što se meni sviđa. Kao glazbenik- on je genijalac. Izuzetno je maštovit."

Karlo: "To možeš reći tek kad ja umrem..."

Josipa: "Ima puno ideja. Ideje su mu svježe, i u glazbi i u svemu ostalom. Dobro ga poznajem i točno znam što može. Ponekad, od njega tražim više nego što ponudi. Kad se muči dugo za klavirom često imam običaj da mu kažem: to kako ti pjevaš, to je bez veze, zašto ne sjedneš za klavir i ne počneš komponirati, tu si plodniji, talentiraniji. To mu je kao šok. Ali on dobro promisli o tome - nakon čega nastaje plodna suradnja. Možda sam ja bila povod da počne s novom karijerom koja je ozbiljnija, jer je stvarno puno bolji kompozitor nego pjevač...Volimo iste knjige, isto mislimo, volimo iste pjevače, istu glazbu. Različiti smo samo u tome što Karlo puno više priča od mene. Ja sam i mirnija od njega. Imam neku unutarnju energiju, koja nije tako vidljiva kao kod njega. On je energičan, ima strašnu pokretačku snagu. Čvršći je od mene, puno više priča. Želi se nametnuti. Ja sve to nisam."

Karlo: "Jedino kad pjevaš..."

Josipa: "Jest, možda jedino dok sam na pozornici pokažem energiju, a on je pokazuje konstantno. Mi se razumijemo i jedno drugo nadopunjujemo."

Tekst: D. Desnica, foto: Ivan Sešek (Halo, 1980.)

Podsjećamo, Index u suradnji s YugoPapirom svakog ponedjeljka predstavlja najbolje iz prošlosti. Usporedite što se otad promijenilo, prisjetite se kako se nekad živjelo ili, ako ste nešto mlađi, kako su se zabavljali vaši roditelji.