Foto: Index

BRANKO TRAJKOV poznatiji kao Trak, a najpoznatiji kao bubnjar Zabranjenog pušenja, tijekom ovog tjedna s ekipom iz DOP-a te Sejom i menadžerom Zabranjenog pušenja snima spot u turskoj pustinji Kapadokiji. Kako bi njihovi obožavatelji doživjeli rock 'n' roll, na put sa sobom poveli su i novinarku Indexa ili kako Sejo voli objasniti "Da sedma sila bude zadovoljna...". Međutim, tijekom srijede novinarka Indexa zaboravljena je na benzinskoj postaji u obližnjem gradu Nevshehiru.

Tog dana Trak i turistička voditeljica Arzu te "sedma sila" krenuli su u obilazak obližnjih mjesta u potrazi za potrebnim materijalima za snimanje. Dok su trčkarali od dućana do dućana stali su i na jednoj benzinskoj postaji. No, u jednom trenutku novinarka Indexa napustila je vozilo i otišla na WC, a kombi je bez nje napustio mjesto događaja. Ostala je sama usred nepoznatog mjesta bez novčanika, mobitela ili bilo čega korisnoga.

Istog momenta potvrdila se činjenica da plavuše visoko kotiraju u Turskoj pa je nekoliko, ne baš kršnih, a ni zavidno visokih muškaraca pohrlilo u pomoć. Smjestili su je u slastičarnu pored benzinske postaje, servirali joj čaj i pokušali shvatiti odakle dolazi. Nažalost, nitko ne priča engleski. Jedino što se moglo razumjeti bio je gromoglasan smijeh nakon incidenta koji je privremeno probio obje strane jezične barijere.

 Nakon nekih 20-ak minuta i nekoliko brižnih ljudi pojavio se jedan čovjek koji zna govoriti engleski. "Ah, rock 'n' roll bend", kratko je prokomentirao nakon što je saznao što se dogodilo, odmahnuo rukom te kratko objasnio osoblju kakva je situacija. Naposljetku je s njim pao dogovor da će probati kontaktirati nekog iz hotela u slučaju da se u dogledno vrijeme nitko ne sjeti da je nema iako je ostatak ekipe bio u pustinji gdje se snima spot. 

Branko Trajkov, koji već 12 godina prakticira jogu, a navodno po noći ne spava ni u krevetu nego visi s lustera, zaista je osoba koju ćete rijetko susresti. On voli Indijance, a i Indijanci vole njega. Prvi puta se susreo s njima prije desetak godina kada je u Istri svirao bubnjeve za njih dok su plesali ples sunca i mjeseca. Kasnije ih je posjetio i u Meksiku gdje je doživio još jedno duhovno iskustvo. Trak osim Indijanaca i joge, voli život,  a kaže kako bi volio da i drugi to dožive.

"Da mi je netko dok sam bio klinac rekao da ću danas živjeti ovako, ne bih mu vjerovao. Mislio bih da je rock 'n' roll soba puna plavuša i alkohola. Kad sam počeo svirati kao klinac, bilo je to po tulumima gdje bi ti netko gurnuo gitaru u ruku dok si već bio pod utjecajem alkohola. Tako sam se znao i ljudima koje poznajem penjati na pozornicu i tamburati s njima usred koncerta. Dosta sam dugo pio, ali sam prestao. Ne samo da sam pio, probao sam i kojekakve droge kakve danas više ne konzumiram. Volio bih kad bih ljudima mogao pokazati koliko je život lijep i koliko ga je lako živjeti, ali to je zaista teško", govori Branko.

Na pitanje kakav je rock 'n' roll život bio tijekom proteklih 15 godina, koliko svira u Zabranjenom pušenju, govori: "Bilo je tu svega, nije bilo bajno kao danas. Od 1996. godine do danas izmijenilo se 19 članova benda. Naš kombi znao je biti krvav i umrljan suzama i iznutra i izvana", priča nam.

Danas kada ne svira s ovom postavom Zabranjenog pušenja radi na radionicama s djecom s posebnim potrebama. "Mi smo, cijeli bend, do unatrag prije tri godine dugo u Istri radili s djecom stradalom od mina po tri tjedna preko ljeta. Mislim, Sejo je predavao razglas, onda možete misliti što je to bilo. Nakon tog projekta ja sam krenuo u  razne druge. Prvo smo počeli s bubnjevima koje ja sviram u bendu, a kasnije smo krenuli i na druge instrumente koje sviram, a ima ih preko deset", objašnjava nam.

Osim što ima status slobodnog umjetnika, Branko ima i diplomu arhitekta. Iako u životu nije nešto projektirao, kaže kako ga je to kao tinejdžera jako zanimalo. "Prestalo me zanimati s godinama, završio sam taj fakultet jer ja volim završiti ono što počnem, ali me muzika puno više zanimala. Počeo sam kao tonac na HRT-u bez ikakvog radnog iskustva, kasnije sam prešao u Lisinski pa sam bio tonac Prljavom kazalištu, a prije nego sam počeo svirati sa Zabranjenim pušenjem bio sam godinama u grupi Fantomi s Krešimirom Mišakom", prepričava.

"Mene muzika kao takva ne zanima, mene zanima magija. Moj posao se sastoji od improvizacije i danas živim od onoga što volim. Jasno je da postoje bolji bubnjari od mene, ali ja sam sretan s ovim što imam danas. To ne znači da se jednog dana neću vratiti na ono što je bilo prije, ali iz ove perspektive meni to sad ne treba", zaključuje Branko priču o sebi.