STUDENI 1984: Uskoro slavimo naš najveći praznik - Dan Republike. Nije loše iskoristiti priliku, podvući crtu i vidjeti koliko smo se od 29. IX 1943. promijenili, jesmo li ostarjeli, jesmo li se opismenili, volimo li ići u kazalište, kino... Koliko se bolje liječimo... Jednostavno da se "preslišamo" dokle smo stigli.

Za to nam hitno treba malo statistike. Postavlja se pitanje koliko joj možemo vjerovati i koliko ona oslikava pravo stanje stvari. Dakle, vjerujete li statistici? Ona govori sljedeće...

- U Sloveniji je osobni dohodak najveći, a broj nepismenih najmanji.

- U Bosni i Hercegovini je najmanje popijenog vina "po glavi stanovnika".

- U Srbiji ima najviše telefona.

- Makedonija ima najviše trosobnih stanova i najmlađe nevjeste i mladoženje. 

- U Crnoj Gori je, opet po statistici, najmanje povratnika iz inozemstva i najviše popijenog mlijeka.

- Hrvatska se može pohvaliti s najvećim brojem doktora specijalista na 1000 stanovnika i najviše automobila. 

- Vojvodina, o tome se toliko piše, ima najmanji prirodni priraštaj i najveći broj razvoda.

- Na Kosovu je najveći rast zaposlenosti i najniži osobni dohodak.

- Novu 1984. godinu dočekalo je 22,895.900 Jugoslavena, čime smo se smjestili na osmo mjesto u Europi.

- Velikih promjena ima u tom našem izgledu od onog prvog poslijeratnog popisa 1948., do ovog posljednjeg 1981. godine. Naprimjer, poslijeratnih godina šezdeset posto stanovništva živjelo je van svog rodnog mjesta, a popis 1981. izvan zavičaja zatekao je više od devet milijuna ljudi - po postotku nema velike razlike, ali brojčano, razlika je ogromna.

- Ni mladošću se ne možemo baš pohvaliti. "Ostarjeli" smo za pet godina, pa u prosjeku imamo po 33 godine: najstariji su u Vojvodini, najmlađi na Kosovu. 

- "Brojčano smo jače" mogu slobodno reći žene i to za četvrt milijuna, a i starije su jednu godinu od muškaraca (naravno u prosjeku).

- Dvije trećine današnjih 6,196.000 domaćinstava u SFRJ čine četveročlane obitelji, a tročlane ih u stopu prate. Idealno bi bilo da u svakom od 5,923.895 stanova živi četveročlana obitelj. Tada stambenih problema ne bi bilo, pa onaj podatak da na svakog Jugoslavena dolazi po 17 kvadrata stambene površine ne bi bio statistička besmislica. Stvar je u tome što u mnogim stanovima stanuje po jedna osoba, koja je očigledno napravila statističko zamešateljstvo.

- Za sad je utješno što je 95 posto svih stanova elektrificirano, više od dvije trećine priključeno na vodovod, nešto manje na kanalizaciju, svaki drugi stan ima kupatilo i WC, a tek svaki dvadesetsedmi je bez instalacija.

- Od prvog popisa je povećan broj zaposlenih, ali je mnogo smanjen broj onih koji se bave poljoprivredom. 

- Danas radi preko 6,5 milijuna ljudi (od 1948. je otvoreno četiri milijuna radnih mjesta), ali posao traži 903.000 Jugoslavena - jedanaest puta više nego ranih pedesetih godina.

- Toliko je svih ovih godina rađeno na opismenjavanju, a opet ima 1,790.900 nepismenih, od toga skoro milijun žena.

- Liječimo se bolje nego ranije, a statistika čak kaže da se približavamo europskom nivou - doktor na manje od 1000 stanovnika. Najlošije stojimo sa zubarima - svaki (od onih zaposlenih) teoretski brine o tri tisuće potencijalnih ili stvarnih karijesa.

- Što se rekreacije tiče ne možemo se baš pohvaliti. Tek svaki deveti punoljetni i svaki četvrti maloljetni Jugoslaven izabrat će fizičku rekreaciju umjesto kućne posjete, hobija ili kavane. To naravno, važi samo za dane vikenda. 

- Od 1948. pet puta se povećala posjeta kazalištu, a u kino odlazimo, vjerovali ili ne, kao davne '48. godine. 

- Za to je kriva televizija: 6,5 milijuna Jugoslavena svakodnevno gleda TV program, a povremeno im se pridruži još oko 2,5 milijuna dokonih...

Možda ćemo jednom imati podatke koliko čitamo, a koliko smo čitali, koliko učimo, a koliko jesmo ili nismo učili, putujemo li u bijeli svijet, kad smo više, a kad smo sasvim rijetko. 

Čudna je pomalo ta statistika. Ako ništa drugo, dala nam je okvire u koje se možemo staviti i vidjeti tko smo i gdje smo - u prosjeku.

Pripremila: Gordana Zoranović (Kekec, 1984.)