Foto: Ilustracija

OTKAD smo ušli u ljeto gospodnje dvije tisuće i dvanaesto, tamni su se oblaci nadvili nad našim glavama. Na samom su nas ulasku podsjetili da nema razloga za pretjerano slavlje jer 2012. posljednja je stanica na životnom putu ljudskog roda.

Ako su stručnjaci rekli...

Naslovnice su odjednom preplavila mračna predviđanja i nimalo ugodni nagovještaji. Odjednom se otvorio potpuno novi medijski prostor za zloguke vjesnike neumitnog kraja koje smo do jučer svrstavali pod zajednički nazivnik - raskokodakani luđaci. Riječima istih tih luđaka dali smo određenu težinu jer ako ste u 2011. bili "samo ludi", u 2012. vašim se suludim procjenama daje određena težina. Istina, još uvijek smo pomalo "armagedonoskeptični", ali dali smo im dovoljno velik medijski prostor i samo je pitanje vremena kada će sumanuta istraživanja dobiti na težini.

Tu su misteriozni planeti koji gutaju, zle alge, zaraze, orbitalno uništenje i ostale prijetnje koje smo navikli viđati u filmovima Michaela Baya ili Rolanda Emmericha. Nedostaju još samo vanzemaljci, golemi gušter i četiri jahača Apokalipse i imamo cijeli holivudski komplet. "Stručnjaci" i "znanstvenici" odjednom pronalaze niz nikad prije otkrivenih tragova u Bibliji, a znate da imamo problem kada znanstvenik zaviri u tu veliku knjigu čuda i otkrije "dokaze".

Snjeguljica je žrtva C.I.A.-e

Međutim, čini se kao da su nam ove pseudoznanstvene papazjanije otvorile apetit za nekim drugim, podjednako zabavnim i skandaloznim delicijama. Naime, baš u vrijeme otvorenja sezone velike propasti, počeli su nas sve češće zasipati "činjenicama" o poznatim povijesnim ličnostima i njihovim nevjerojatnim dostignućima za koja do ove godine nismo znali. Primjerice, Josip Broz Tito odjednom je zaslužan za put na Mjesec. Zvuči kao zajebancija nastala nakon previše litara špirita, ali ovog puta imamo svjedoke. Svi oni koji su imali nesreću slušati mitove, legende i ine budalaštine o Titu, doživjeli su svojevrsni povratak u školske klupe. Mnogo se toga izreklo o bravaru iz Kumrovca, ali ovo o putu na Mjesec zvuči kao direktan udarac u mozak.

Tu su i nove istine o Nikoli Tesli koji, ne biste vjerovali, nije umro prirodnom smrću već je ubijen jastukom, a skončao ga je ni više ni manje nego Hitlerov zapovjednik specijalnih postrojbi. Naravno, više nije bitno ni tko to govori ni koje su njihove kvalifikacije - digli smo branu za svakog majmuna s teorijom. Bilo tko može izjaviti bilo što i to će završiti na naslovnicama, dovoljno je da izgovoreno bude dovoljno ludo i potkrijepljeno apsolutno ničim, a mi ćemo se pobrinuti da to postane nepobitni dokaz.

Istina je vani... Ili žele da u to povjerujemo

E sad, sve bi to bilo prihvatljiva gomilica psećeg izmeta na koju bi se samo nasmijali i krenuli dalje, međutim, već neko vrijeme živimo u društvu opterećenom teorijama zavjere, a ono što je do jučer bilo pseudoznanstveno trkeljanje, danas je gotovo općeprihvaćeno. Ono što je donedavno bio hobi šačice ljudi, danas je poprimilo nevjerojatne razmjere i teško je više pronaći nekog tko ne zna barem jednu osobu koja vjeruje u neku zajebanu teoriju zavjere. Možda je sve započelo Danom Brownom, "Zeitgeistom" ili Davidom Ickeom, a možda nas je cijela ova priča o ulasku u EU ponukala de preispitamo neke općeprihvaćene "istine". Bilo kako bilo, teorija zavjere apsolutni je hit i iste ćemo površne metode primjenjivati na svem novom s čim se susretnemo. Možda je riječ o pretjerivanju, ali ne vjerovati u ništa postalo je nova vjera za velik broj građana koji su shvatili da je vjerovati u svemogućeg čovjeka na oblacima stvar prošlosti.

Više uopće nije bitno možete li svoju sumnje potkrijepiti racionalnim dokazima, dovoljno je sumnjati. Mislite da je Hitler umro u bunkeru? Glupi ste. Smatrate da je Al Q'aida krivac za rušenje Blizanaca? Američka vam je propaganda požderala mozak. Vjerujete da je Jay-Z samo popularni reper koji voli pričati o novcu? Ne bulaznite, svi znaju tko stoji iza njegova uspjeha. Prodali su vam priču o šetnji po Mjesecu? Očito niste svjesni da je riječ o prijevari, a vjerojatno ne znate ni da ta kugla na nebu nije ono što tvrde da jest. Drugim riječima, sve što ste dosad uzimali zdravo za gotovo možete si slobodno zabiti u dupe jer "istina je vani", a vaša je odluka hoćete li je prihvatiti. Ne sumnjati u apsolutno sve pod suncem u njihovom je mikrokozmosu luksuz maloumnika.

O zebrama i konjima

I u redu je propitivati neke stvari ako za to postoji opravdan razlog, ali treba se zapitati zašto isti taj princip ne koriste kada se susretnu s nevjerojatnim pričama, primjerice, Davida Ickea? Ne bi li u duhu zavjereničkog mentalnog sklopa bilo da istom tretmanu podvrgnu daleko nevjerojatniju priču o ljudima-reptilima? Zašto je tako teško povjerovati u Armstrongovu šetnju Mjesecom, a tako jednostavno u Ickeovu priču o ljudima gušterima? Um teoretičara zavjere kao da funkcionira na principu: "Kada čujem topot kopita, ne mislim da je konj već zebra... Zebra koja radi za C.I.A.-u".

Svi imaju pravo vjerovati u što god žele i neoprostivo je gubljenje vremena uvjeravati ih u suprotno, ali nije li sve ovo izmaklo kontroli i nije li se taj pristup proširio po mainstreamu? Preciznije, sve je velika prijetnja iako za to nemamo konkretne dokaze. Donekle je razumljivo zašto bi svoju dosadnu svakodnevicu željeli na neki način začiniti zabludom o vlastitoj važnosti . Vjerojatno je zabavno umišljati da ste jedan od rijetkih koji su pronikli dijabolični plan ljudi iza nevidljive zavjese koji prate svaki vaš pokret i kontroliraju ono što radite. Razumljivo je zato jer je alternativa daleko neugodnija za podivljali ego. Vi ste nitko i ništa, nikog nije briga za vas , nemate pojma ni o čemu i niste ni svjesni što vam sve promiče dok vrijeme gubite na trivijalnosti koje ne možete kontrolirati.

Na posljetku, uzaludno je tratiti vrijeme da bi sebi i drugima dokazali da je svijet u kurcu. Da bi to dokazali ne treba vam čak ni neka suluda teorija, dovoljno je uključiti TV ili provjeriti tekući.

Međutim, u svemu je najžalosnije to da u vremenu kada su nam sve informacije na dohvat ruke i kada imamo sve predispozicije da napokon izađemo iz mraka vlastite zatucanosti, toliko dragocjenog vremena trošimo na sumanute budalaštine o smaku svijeta, površna istraživanja, teorije kojima nedostaje elementarne logike, svjedočanstva o nebitnim stvarima koje se NISU dogodile prije pedeset godina i pronalaženje novih načina da već ionako tmurnu stvarnost učinimo još tmurnijom.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje