DINO More, u glazbenim krugovima poznatiji kao Tremens, posljednja dva dana proveo je u Sisku, Petrinji i Glini te okolnim selima, a na Facebooku je objavio opširan status o tome što je sve doživio.

"Vozili smo pomoć u Sisak, Petrinju, Glinu i nekoliko sela. Koliko ljudi žele pomoći, to je stvarno dirljivo. Stanemo s kombijem u selu, ljudima pakiram u kutije što biraju... Gospođo, evo vam litra ulja, par kila brašna, evo vam konzervi tune, povrća, kiseli krastavci, paštete, toaletni papir, evo vam vode, nosite koliko možete, mlijeka, kruha... Hoćete kekse? Oni najsiromašniji, njima najviše neugodno bilo doći. Praktički sam im na silu natrpao kutije da uzmu doma jer što god ih pitam 'ma ne treba'... Pa jedna gospođa pitala jel mi to prodajemo?!? Ako itko prodaje tim ljudima vodu i hranu iz kombija, jeb... Ma bolje da ne kažem što mislim. Ali iskreno sumnjam da itko prodaje. Nema takvih ljudi", započeo je.

"Svi ljudi koje smo mi vidjeli, svi su čista pozitiva! Stane tip s malim autom, splitske registracije, dere se kroz prozor 'alo, je li triba šta'. Ma ne triba prika, imamo pun kombi.
Pa na radiju kažu da su mnogi gradovi odustali od novogodišnjeg vatrometa. Uplatili po parsto tisuća kuna za unesrećena područja. Najveću donaciju je dao grad Samobor - 500.000 kuna, zbog čega sam stvarno osjetio ponos. Bravo! Pod Samobor i ja spadam. Pa gledaš sve te ljude, sve te kombije, bagere, alpiniste, vatrogasce, novinare... Svi nekuda idu, svi žele pomoći, ali ne možemo znati sve gdje i kada doći. Trudimo se. Idemo u svako selo gdje možemo. Čak su mi javili da su s kombijem robe došli u područje gdje su se osjećali prevareno jer nigdje nikakve porušene kuće, struja radi, iz dimnjaka ide dim, a oni iskrcavaju u nekakvu građevinu... No dobro, njima na dušu", dodao je.

Ispričao je da su na kraju dana pitali zadnjeg čovjeka kojemu su ostavili donaciju smiju li kod njegovog bunara pojesti malo kruha i paštete jer nisu cijeli dan ništa jeli. 

"Ma kakvi, kaže on. Ne može. Ode u kuću i donese domaćih proizvoda, kaže 'ovo smijete jesti, a ne paštete'. Još su i novinari bili s nama pa su izvadili craft pive, susjed donio rakiju... Gledaš odrasle ljude koji su ganuti, pričaju sa suzama u očima koliko im znači što svi pomažu sa svih strana. Svi se grle, vole. Naravno da nisam pio alkohol, samo pijem svoju mineralnu cijeli dan, koju sam si sam kupio. Odgovoran vozač. Pa čujem na radiju da su građani udruzi Solidarna donirali već 3,5 milijuna kuna za pomoć. Pa čujem vijest da su javili iz transfuzijske klinike da više ne mogu primati krv, mole da ne dolaze donori jer su popunili sve zalihe. Pa čuješ vijest da su mnoge strane zemlje darovale svašta. Pa čuješ vijest da je Srbija darovala milijun eura!!! Ej, milijun eura od Srba, koji nisu bogati. Pa fakat počneš vjerovati da ovaj svijet ima smisla", nastavio je.

"Ali opet, rastužuje me to da smo takvi ljudi samo kad udari neka najgora nevolja!  Ljudi moji! Pa kakva smo mi to vrsta? Gdje bismo bili da stalno toliko bodrimo i pomažemo jedni druge? Koliko bismo problema riješili da možemo uvijek biti ljudi, da budeš čovjek, u punom smislu riječi humanist, da si uvijek potpora drugima, čak i kad je teško, čak i kad si živčan, uvijek... Gdje bismo bili? I zašto nismo takvi uvijek? Hajdemo barem izdržati biti takvi ljudi još koji tjedan. Danas smo pomogli. Budimo takvi i sutra. Ali budimo takvi i 6.1.  Budima takvi i 7.1. Budimo takvi i 31.1. Pa ako uspijemo mjesec dana, budimo takvi jednu godinu, tako da možemo reći budućim naraštajima '2020. godina je bila užas, ali 2021. godina - e to će se pamtiti zauvijek. Tad smo postali ljudi zauvijek!' Ne mora se valjda dogoditi još katastrofa da shvatimo koliko smo povezani i da samo svi zajedno možemo ići naprijed", zaključio je.