KUĆA strave London Dungeon jedna je od najpopularnijih atrakcija u britanskoj prijestolnici, gdje pravi glumci plaše posjetitelje koji iz prostorije u prostoriju idu prolazeći kroz povijest Londona, ubojstvo Jacka Trbosjeka, kuću ogledala i razne druge jezive situacije.

Osoblje nastoji (i uspijeva) uplašiti goste dok ih uči o nekim od najstrašnijih događaja u povijesti glavnog grada, ali neki od najstrašnijih događaja nisu bili dio scenarija. Uoči 45. rođendana kuće strave članovi tima podijelili su neka od svojih najčudnijih iskustava unutar zidova tamnice, piše Mirror, a priče su zaista jezive.

Kevin Haney, voditelj operativnog tima

"Šetao sam kroz prostore za izlaganje u podzemnoj ulici Tooley Street na kraju dana te povirio u spavaće sobe kako bih provjerio jesu li neke osobe ostale u njima prije nego što zatvorimo. Na kraju prostorije vidio sam ono za što sam u početku mislio da je bio jedan od članova tima kako sjedi na kraju kreveta u kostimu. Izgledao je kao žena u viktorijanskoj haljini koja sjedi s rukama na krilu.

Pozvao sam ga da izađe, no tada sam osjetio strah i nelagodu te sam znao da, što god to bilo, sigurno nije glumac. Ništa se nije dogodilo nakon što sam ga pozvao, a figura je ostala sjediti na istom mjestu. Stajao sam na vratima i nekoliko sekundi zurio u to, pokušavajući se usredotočiti i shvatiti u što zapravo gledam. Što sam dulje gledao, postajalo je sve jasnije.

Zatvorio sam vrata sobe i neko vrijeme stajao ispred pokušavajući se sabrati, s namjerom da ponovno otvorim vrata za nekoliko sekundi da vidim da je lik otišao ili da se uvjerim da samo umišljam. Nakon nekoliko sekundi ponovno sam otvorio vrata kako bih pogledao unutra te sam opet vidio isti prizor - lik je i dalje sjedio tamo.

Ponovno sam zatvorio vrata i otišao u zelenu sobu kako bih pronašao drugog člana tima. Kolegica i ja smo zajedno otvorili vrata, no lika više nije bilo. Ušla je u sobu, a ja sam je nevoljko pratio. Oboje smo pokušavali pronaći odjeću ili bilo što što sam mogao pogrešno protumačiti kako bismo se uvjerili da sam samo umišljao, no ničega nije bilo. Upalili smo sva svjetla u kući, no ništa nalik na to nije bilo tamo", ispričao je Kevin.

Ben Goldsmith, trener izvedbe

"Nakon snimanja PR-a bio sam tamo oko ponoći, odjeven u Jacka Trbosjeka, kako bih vratio kostim i uzeo svoje stvari. Kad sam otvorio vrata prostorije, zakoračio sam unutra i s druge strane sobe začuo glasno: 'Pssssst.'

Kako sam bio jedina osoba u zgradi, bacio sam kostime i odmah istrčao. Kada sam sljedeći dan prepričavao što mi se dogodilo, vrata pored kojih smo bili su se lagano otvorila i snažno zalupila sama od sebe. Mislili smo da nas netko zafrkava pa smo otišli provjeriti tko je tamo, no nikoga nije bilo", prisjetio se Ben.

Steph Brown, trenerica izvedbe

"Imam sablasnu priču od dana kada je prvi put krenuo show 'Séance'. Bila je to prva izvedba uživo, igrala sam Floru, a prije početka u praznom prostoru čekala sam ostatak grupe. Prošla sam pokraj rekvizita u sobi Sweeneyja Todda i čekala. Tada sam začula šaputanja i zvukove koji su dolazili iz izložbenog prostora.

Mislila sam da sam promašila grupu pa sam ušla unutra očekujući da ću vidjeti goste. Tamo nije bilo nikoga, a doimalo se kao da šapat dolazi iz rekvizita. Zvuk iz predstave počeo je svirati sam od sebe vrlo tiho. Efekti su se počeli paliti, sporadično se pojavljujući, a nikoga osim mene nije bilo tu", ispričala je Steph.

Kai Nossek, glumac

"Najjeziviju scenu doživio sam za vrijeme predstave. Prilikom izvedbe pokraj uha sam jasno začuo duboki glas koji govori: 'Molim te, prestani.' Provjerio sam je li netko u kutu te nastavio s izvedbom, a dok je gost napuštao izložbeni prostor ponovno sam provjerio ugao. Nitko nije bio tamo. Također, jednom sam doživio sličnu scenu. Čuo sam dječji smijeh i kasnije provjerio s ostatkom ekipe - svi su potvrdili da nije bila riječ o puštenoj snimci", kaže Kai.