SKORO deset godina trajala je priča o Johnu Wicku, a ako vam u tom periodu nisu dosadili ovi fenomenalno koreografirani akcijski spektakli, četvrti dio dat će vam i više nego dovoljno zabave da utaži vašu žeđ za filmskim nasiljem.

UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spoilere!

U kratkim crtama, John Wick pronalazi način da pobijedi Vijeće i stane na kraj njegovoj vojsci plaćenika koja ga ne pušta na miru od 2014. No, do slobode se ne dolazi lako i na putu mu stoje novi i stari prijatelji i neprijatelji.

To je sve što trebate znati jer, budimo realni, ni jedan nastavak franšize narativno nije išao dalje od zapleta koji možete napisati na komadiću papira. No, ove filmove i ne gledate zbog priče, već zbog brutalnih gun-fu obračuna plejade likova od kojih većina s napadima prestaje tek nakon što popiju 30 metaka ili katanu u grkljan.

Može li John Wick skinuti vlastiti rekord iz dvojke?

A redatelj Chad Stahelski zna što radi i ne gubi vrijeme na gradnju slojevitih likova i smišljanje motivacije. On i njegovi scenaristi ne odgovaraju na pitanje zašto je netko ubijen, već kako je ubijen i je li to ubojstvo bilo dovoljno spektakularno. Likovi su točno ono što i očekujete.

Donnie Yen odličan je kao Caine, Hiroyuki Sanada jednostavno je neopisivo karizmatična pojava i ždere svaku scenu u kojoj se pojavi, a Bill Skarsgard odradio je više nego kvalitetan posao kao glavni negativac Markiz. No, ne očekujte da će vas bilo tko glumački oduševiti jer redatelj ne gubi vrijeme ni na glumu. Posebno u slučaju Keanua Reevesa, čija bi se glumačka izvedba u ovom filmu mogla opisati rečenicom: "Bitno da je dobar čovjek."

Stoga, da ne trošim vrijeme na stvari kojih u filmu nema, reći ću samo da je ono čega ima odlično odrađeno.

Reeves je ponovno odradio spektakularan posao. Za lika od skoro 60 godina, svaka njegova akcijska scena zaslužuje poštovanje jer ovo nije jedna od onih "dobar je za svoje godine" situacija, već je čovjek legitimno impresivan.

Tamani likove kao da sutra ne postoji. U prethodna tri nastavka roknuo ih je 299, a u četvrtom dijelu čini se kao da je uspio skinuti i vlastiti rekord iz dvojke (128 ubojstava). Prije nego što se radnja filma pošteno zakotrlja, Wick već kokne par likova jašući na konju, a samo malo kasnije on i ekipa su već u prvoj velikoj šori koja traje 45 minuta (ili se barem tako čini) i akcija ne prestaje do kraja filma.

Puca iz pištolja, udara pištoljem, baca pištolje, kolje, reže, udara nogama i rukama, skuplja "headshotove", koristi sjekire, mačeve i nunčake, koka likove u oklopima, likove u sakoima od kevlara, vozi brze aute, oldtimere, motore, glisere, jaše (to smo već spomenuli), udaraju ga, pucaju u njega, muče ga, vješaju, prže ga, pada s prvog kata kluba, pada s trećeg kata zgrade, kotrlja se niz stepenice, bori se u pustinji, bori se u gradu, bori se u Osaki, bori se u Parizu, bori se u hotelima, neboderima, restoranima, muzejima, kasinu, napuštenim zgradama, parkovima, vozi i puca, jaše i puca (to smo već dva puta spomenuli), drifta i puca, bori se s neprijateljima, prijateljima koji su postali neprijatelji i neprijateljima koji su postali prijatelji...

Teško je sve to pohvatati u jednom gledanju.

Sve je super, ali...

I sve je to super režirano i koreografirano, ali film traje predugo.

Dva sata i 49 minuta je previše za film koji je opravdao tek sat i pol. Svaka akcijska scena mogla je trajati kraće, neke su mogli u potpunosti zaobići, a pokušaji da se izgrade likovi djeluju suvišno jer svode se na stvaranje nekih bezveznih odnosa od kojih neki nikada ne dođu na "naplatu" (primjerice, kći šefa hotela u Osaki).

Jedina razvučenost koju je redatelj opravdao je stupidno genijalni pad niz stepenice uz koje se John Wick, šorajući vojsku protivnika, penjao posljednjih 15 minuta. Pravi slapstick dragulj.

U jednom trenutku kreće i malo ofrlje odrađena posveta kultnim Warriorsima Waltera Hilla, ali ju opraštate jer u tom trenutku akcija se prebacuje u šestu brzinu iako nove verzije glazbenih klasika (Nowhere to Run i Paint it Black) zvuče očajno.

Jedan od briljantnih trenutaka je i (usudit ću se pretpostaviti referencu) posveta igri Hotline Miami (ili Hong Kong Massacre) koja je spektakularno dobro odrađena.

Međutim, genijalnost tih savršenih trenutaka (a ima ih gomila) narušava to da se redatelj ne zna zaustaviti onda kada je najbolje. Od početka do kraja filma imate osjećaj da se isto moglo postići u daleko manje vremena, samo da su u montaži sve malo "utegnuli" i obuzdali trajanje.

Ne isključujem mogućnost da za to postoji neki umjetnički povod, ali nisam registrirao što bi to bilo osim činjenice da im se jako svidjelo ono što su snimili. Sve u svemu, četvorka je sve ono što fanovi ove franšize očekuju. I puno toga više. Otprilike sat vremena više.

Ocjena: 7/10