REMAKE animiranog filma koji je 1934. bio najveći Disneyjev rizik, a onda se pretvorio u najveći uspjeh i započeo zlatnu eru animacije, teoretski djeluje kao ambiciozan, ali potencijalno isplativ potez za kompaniju.

Naime, radi se o projektu teškom više od 300 milijuna dolara koji bi klasičnu animiranu priču pretvorio u još jedan diznijevski dugometražni igrani film, što je višegodišnja praksa kompanije, započeta još sredinom devedesetih, kada je Stephen Sommers snimio remake Knjige o džungli, da bi drugi val ambicioznih remakeova nastavio Tim Burton s Alisom u zemlji čudesa, a u šestu brzinu ubacili su 2016., nakon što je Jon Favreau snimio još jedan remake Knjige o džungli i zaradio milijardu dolara.

Sve nakon toga bilo je nemirno more obilježeno konstantnim kreativnim padom i neujednačenim uspjehom na kinoblagajnama. Od nimalo maštovitog, ali uspješnog Kralja lavova, preko potpunog financijskog kolapsa Mulan, pa sve do Male sirene koja je opravdala budžet, ali natjerala desnicu u očaj jer... woke. 

Moderniji ili klasično holivudsko woke preseravanje?

A Snjeguljica je od samog početka bila žrtva antiwoke napada od kojih je dio, da se ne pretvaramo, potpuno opravdan. Da, radi se o bajci i potpuno je svejedno koje su rase likovi. No, kada vam glavni lik nosi ime Snjeguljica zbog svoje puti koja je bijela poput snijega, a vi izaberete glumicu koja ima latino korijene, morate biti spremni na online kamenovanje jer ovo zaista djeluje kao krajnje nepotreban potez koji niste opravdali apsolutno ničim osim željom da budete politički korektni i da stavite kvačice na "to-do" listu holivudskog pravedničkog prekenjavanja. Osim toga, promjena rase glavnim likovima je lijen potez koji izaziva kolutanje očima kod svih osim kod bijelih američkih virtue signalera. 

Nažalost, filmu nije pomogla ni glavna glumica Rachel Zegler, koja je, u želji da ispadne progresivna, zaključila da bi usred oluje kritika najpametniji potez bio nazvati original "čudnim" i dodati da ga "mrzi" jer se nešto iz 1934. ne poklapa s njenim naprednim svjetonazorima.  

Nakon toga javio se i problem s patuljcima i pitanje hoće li njih sedmorica uopće biti dio priče. Sve u svemu, remake gotovo stotinu godina starog crtića pretvorio se u pakao za ljude koji očito nisu imali rješenje kako staru priču prilagoditi novim vrijednostima. I nećemo se pretvarati da ne postoji način. Robert Zemeckis i Guillermo del Toro pokazali su nam što s Pinokijem rade kreativci, a što lijena holivudska mašinerija čija je jedina ideja za modernizaciju promjena rase likova, pazeći pritom da nitko ne bude povrijeđen. 

Snjeguljica je od starta smrdjela na holivudsku mašineriju. 

U isto vrijeme ne smijemo zaboraviti da verzija iz 1934. također nije ona prava, već debelo razblažena. Da smo dobili čisti original braće Grimm, dobili bismo i noćne more. Tako da ne treba biti pretjerano vezan za klasik jer svaka generacija donosi niz vlastitih promjena. I to je u redu. 

U priču ulaze Izrael i Palestina

No, sve su to stare priče jer nedavno smo dobili i društvenomrežni rat između Rachel Zegler i Gal Gadot, koja u filmu glumi zlu kraljicu. Njih dvije zaratile su zbog stanja na Bliskom istoku. Zegler se zalaže za prava Palestinaca, a Gal Gadot, koja je Izraelka i bivša pripadnica IDF-a, na strani je Izraela. 

Gadot je u objavi na Instagramu osudila međunarodnu zajednicu zato što "nisu osudili Hamasovo silovanje i ubojstva žena tijekom napada u kojima je 1100 Izraelaca izgubilo živote". Osim toga, organizirala je i prikazivanje dokumentarca o terorističkom napadu, ali se nije pojavila na tom prikazivanju zbog straha za vlastitu sigurnost. 

Zegler je glasna u svojim propalestinskim stavovima od 2021. i na svom je profilu poticala ljude da vrše pritisak na vlast kako bi se prekinuli napadi na Gazu, gdje je više od 40 tisuća ljudi ubijeno u divljačkim izraelskim napadima tijekom kojih se ne biraju mete i koje teroristički napadi nikako ne mogu opravdati. 

I dok su Zegler i Gadot izgladile svoja neslaganja, film bi se mogao suočiti s dvostrukim bojkotom na koji pozivaju pristaše obiju strana. Ali Malak iz organizacije Palestinian Campaign for the Academic and Cultural Boycott of Israel poziva na bojkot filma, što nije teško pretpostaviti na temelju naziva organizacije kojoj pripada. 

"Zbog odluke da podrži genocidni Izrael filmovi Gal Gadot su bojkotabilni. Cijenimo nastojanja Rachel Zegler da podrži oslobađanje Palestine, ali to nije dovoljno da se poništi šteta koju je izazvala izraelska kulturna ambasadorica", napisao je Malak. 

Izraelski generalni konzul u New Yorku Ofir Akunsi je pak rekao da bi se Rachel Zegler trebala sramiti i nakon toga... je pozvao sve da pogledaju film jer... Gal Gadot. 

Možda je vrijeme da razmažene zvijezde začepe i rade svoj posao

U svakom slučaju, Hollywood vodi svoje smiješne ratove, ali bit će zanimljivo vidjeti je li gledatelje uopće briga za sve te gluposti jer ovo nadvikivanje milijunaša nikome nije od koristi, a najmanje ljudima koji svakodnevno ginu u Gazi. 

Povjesničari su također podijeljeni oko filma pa Guardian piše kako postoje dvije struje. Jedni smatraju kako bi bojkot filma mogao promijeniti stvari, ali postoje i oni koji smatraju da je sve više onih koji više nisu u stanju razdvojiti umjetnost od umjetnika. 

Industrija je pak potpuno izgubila muda pa više nema mišljenje. Ograđuju se od izjava svojih zvijezda i ne trude se davati političke izjave. Primjerice, ovogodišnji hit Twisters bavi se ekstremnim vremenom, ali tijekom promocije nisu se spominjale klimatske promjene. 

Međutim, to nije nužno loša stvar. Previše je bogatih holivudskih glumaca i glumica koji laprdaju o stvarima o kojima nemaju pojma i ne rade ništa konkretno. Daleko od toga da ne bi trebali imati mišljenje, ali budimo realni, regiji koja je u konstantnom sukobu od četrdesetih godina prošlog stoljeća izjave dviju zvijezda Snjeguljice neće biti od prevelike koristi. Neće ni nama, a neće ni filmu.

Na kraju krajeva, prisjetimo se Gal Gadot i onog epskog užasa u vrijeme pandemije kad je s podjednako nesvjesnim kolegama pokazivala solidarnost pjevajući Imagine. Stoga, možda je bolje da ne govore ništa osim da promoviraju film sa što manjim naglaskom na ideološki aspekt. 

A publika će pokazati smetaju li joj woke potezi, modernizacija klasika ili to što glumice misle o stanju na Bliskom istoku.