NISAM tip kojeg je lako namamiti trailerom, odavno sam prestao nasjedati na reklame koje prosječne filmove pokušavaju prikazati uzbudljivim ili smiješnim.

UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spoilere!

Ali jedna minuta najave za švedsku krimi seriju Clark navela me da makar malo zavirim u tu priču o zloglasnom pljačkašu banaka Clarku Olofssonu - i to se zavirivanje pretvorilo u gledanje svih šest epizoda u dvadeset i četiri sata.

Sve je i smiješno i ozbiljno

Zapravo se radi o vrlo uspješnoj krimi komediji, u kojoj se na otkačen način govori ne samo o jednoj karijeri pljačkaša nego i o cijelom nizu krajnje ozbiljnih tema: disfunkcionalnoj obitelji (u kakvoj je Olofsson odrastao), promašajima državne politike u bavljenju osobama s margine društva, feminizmu i radikalnim ljevičarima te o mnogočemu drugome što obično promakne autorima krimi žanra. Uglavnom, vrlo smiješno - i krajnje ozbiljno. 

U oči upada i obilje erotike na granici pornografije - u puno jačoj dozi od npr. Pedeset nijansi sive. Ali i ta erotika, po kojoj je nekoć davno švedska kinematografija bila svjetski poznata, ovdje služi portretiranju glavnog lika i servira se uz obilje humora.

Dva glavna pogona serije

To što je serija tako dinamična da ju se gleda u jednom komadu najviše možemo zahvaliti redatelju Jonasu Åkerlundu (Lord of Chaos, Polar) i glavnom glumcu Billu Skarsgårdu (Pennywise u oba dijela hororca It). Brza i duhovita izmjena kadrova, gomila otkačenih likova, s naglašenom glumom koja pojačava dojam cijele priče - a sve to usredotočeno oko glavnog (anti)junaka, koji se neumorno kreće, brblja, pljačka, seksa, stalno upadajući u situacije koje nije isplanirao u svojoj inače proračunatoj glavi. 

Površnom gledatelju može se učiniti da je opasni pljačkaš banaka prikazan pozitivno i sa simpatijama - što se obično zamjera ovoj seriji kao glavna mana. Iako ima trenutaka kad vam se čini da redatelj i scenarist navijaju za Clarka, ipak je on prikazan prije svega kao slavoljubivi egoist, kojemu su svi oko njega tek sredstva u postizanju cilja. Dakle, moralna pouka je tu - ali bez jeftinog moraliziranja.

Najkomičniji trenutak serije

Ne bi vam trebalo smetati ni to što se serija ne drži u svemu povijesnih činjenica (još su živi i Olofsson i njegov glavni nemesis, policajac Lindström, pa su se i oni o tome očitovali). Ne zasniva se ni, kako najava duhovito veli, na istinama i lažima Clarka Olofssona. Nemamo pokušaj rekonstruiranja života, naprotiv, sve služi konstruiranju što zanimljivije priče. 

Serija je dijelom snimana i kod nas (Rijeka, Istra), tako da na odjavnoj špici imamo puno naših imena. 

Vjerojatno i iz tih razloga jedan vrhunski štos iz te serije namijenjen je samo gledateljima s ovih prostora. Uglavnom, Clark i njegova djevojka Maria (čiji je lik i blaga satira na račun modernog feminizma), putuju kroz razne zemlje, čujemo glasove dobrodošlice raznih carinika.

A onda dolaze na granicu Jugoslavije i ono što carinik tada kaže navelo me da se valjam od smijeha. Neću vam spojlati, pogledajte i sami.