CHEF Mate Janković na Facebooku je opisao svoje iskustvo s hranom u jednom novom hotelu s pet zvjezdica u Dalmaciji. Detaljno je opisao kakvu hranu je naručio, kakvu dobio i koliko je sve to koštalo.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Jedna anegdota: Prije nekoliko tjedana bio sam na jugu i pao je dogovor da odemo na doručak u jedan novi hotel s 5*. Zanimalo nas je i htjeli smo vidjeti kako sve skupa izgleda. Osoblje nas je kulturno dočekalo. Rekli smo da nismo gosti hotela i da želimo doručak na što su nas sjeli za stol i ponudili opcije doručka. Možemo birati između a la carte, ali možemo s buffet stola.

Obišao sam buffet stol i razočarao se. Sve je bilo ispodprosječno. Pastrie selekcija bila je neprimjerena hotelu od 5*, a ostatak stola otužan. Salame i sirevi supermarket kvalitete, banje s jajima loše i poluprazne, manjak opcija s voćem, žitaricama i kruhom. Osoblje iako vrlo ljubazno - neiskusno i nedoraslo zadatku. 

Naručili smo a la carte. Jedan omelette i egg Benedict. Omelette je bio bez 2 od 3 naručena dodatka, a Benedict.... jedno(!?) poširano jaje na komadu prepečenog baguetta, rijetki Hollandaise i bez šunke.

Račun 60 eura

Ukazao sam servisu na grešku na što mi se ljubazna konobarica ispričala, ali bila je potpuno nesvjesna (ne)kvalitete hrane koju je isporučila. Zatim je s buffet stola donijela pureću šunku kojoj u tom jelu nije mjesto. Dakle, iskustvo je bilo razočaravajuće, a račun je bio 60 eura.

Cijena je ok jer znate da je to hotel od 5*. Očekujete od hotela da bude nešto skuplji, ali ako nešto košta 5*, onda mora 5* i vrijediti.
Ono što nije ok je da tu NIŠTA nije bilo 5*. Kvaliteta namirnica, znanje osoblja i kompletan ugođaj bili su grozni. Ali...naplaćeno je kao da je sve bio top.

To nije problem osoblja. To je problem groznog vođenja države, porezne politike u turizmu, kao i nedostatka strategije razvoja istog. Kada jednoj industriji fali 50 000 ljudi, ona je osuđena na borbu i na pad kvalitete. Imaš to što imaš, radiš s time što možeš. Imam lokal, znam kakva je to borba i nikad, ali nikad osoblje nije krivo. 

Osim gore navedenih faktora krivi su vlasnici i kriv je management koji se nije prilagodio situaciji i mjestu u kojem funkcionira. 
I za sve što se desi u SOL tapasu - kriv sam ja i samo ja. Ja biram osoblje i odgovoran sam za njihov trening. Ja formiram ponudu, ja biram i odobravam namirnice. 

"Ovakve priče čujem sa svih strana"

Dakle, namirnice su odabrali ljudi koji to vode, netrenirano osoblje je na flooru, a cijenu za cijeli doživljaj isto tako su izabrali odgovorni. I tu dolazimo do najvećeg problema. Vrijednost za novac. Postavili su cijenu koja opravdava visoka očekivanja gosta. Ako ta očekivanja nisu ispunjena, dolazi do nezadovoljstva.

Ili budi kvalitetniji ili jeftiniji. Nema druge opcije. Svi su u krizi, nitko u EU ne živi tako dobro da baca novce. Mislim da ćemo svi u godinama koje dolaze imati još većih problema jer ovaj model nije održiv. Nažalost, ovo je situacija koja se može preslikati po cijelom Jadranu i ovakve priče čujem sa svih strana.

Ništa neće promijeniti navike koje imamo kao nedostatak novca, prazne sobe, hoteli i restorani. U konačnici to je problem cijele zemlje jer na ovaj ili onaj način SVI građani žive od turizma. Neki direktno, a neki preko poreza i prireza koji se namaknu od njega.

P.S. Da jedna stvar bude jasna - nitko ne navija za blagostanje i prosperitet svih koji se bave turizmom više od mene. Samo se bojim da ovo nije put.