Foto: YouTube

SKORO SU 23 sata, a snijeg pada po ulicama Amsterdama. Dva mladića samouvjereno prilaze jednom od izloga najpoznatije seks četvrti na svijetu. U izlogu stoje tri djevojke u čipkastom donjem rublju. Obasjava ih crveno svjetlo. Jedna od njih nonšalantno gleda u mobitel, ne obazirući se na muškarce koji je promatraju s ulice, druga stavlja ruž na usne, a treća se lagano njiše s osmijehom na licu.

Riječ je o četvrdi De Wallen, gdje je prostitucija sasvim legalna i gdje dame noći primaju čak i kreditne kartice. Djevojke iz izloga tu dnevno mogu zaraditi i više od 2500 kuna te zbog toga kruži mit o "sretnim kurvama" koje rade na ulicama Crvene četvrti. Ipak, Daily Mail piše da je istina o prostituciji u Amsterdamu mnogo mračnija.

Podaci o suđenjima zbog trgovine ljudima na nizozemskim sudovima otkriva strašnu istinu - da su mnoge djevojke koje danas stoje u izlozima Crvene četvrti djevojke koje su iz zemalja Istočne Europe doveli nemilosrdni svodnici kojima je potpuno normalno koristiti nasilje pa čak i silovanje kako bi dobili ono što žele.

"Prodaju nas kao stvari u trgovinama", rekla je jedna od djevojaka za Daily Mail. Potaknuti brojnim pričama o prisilnim estetskim operacijama i pobačajima, sve veći broj političara i aktivista u Nizozemskoj okrenuo se protiv trgovine seksom.

Jedan nizozemski zastupnik prostituciju u toj zemlji opisao je kao "komercijalizirano silovanje". Zbog toga je u pripremi novi zakon, koji bi na snagu trebao stupiti sljedeće godine, a koji će seks s prostitutkom za koju klijent zna ili sumnja da je u Nizozemsku došla preko trgovine ljudima, tretirati kao prekršaj koji će se kažnjavati s i do četiri godine zatvora.

Rumunjka Angelica pet je godina provela u izlozima Crvene četvrti. Sa samo 17 godina muškarac kojeg je smatrala svojim dečkom namamio ju je u London s pričom da je tamo čeka posao frizerke. Čim je sletjela, dočekao ju je nepoznati muškarac, klijent, koji je jasno dao do znanja da želi njezino tijelo.

Uzeli su joj putovnicu i držali je kao zatočenicu. Ubrzo su je prodali dalje i našla se u izlozima Amsterdama. "Tip koji me doveo u London pa onda u Amsterdam tretirao me kao komad mesa", ispričala je. "Kad sam vidjela izloge s djevojkama u njima, počela sam plakati. Nisam mogla prestati jer sam znala da je to ono što i mene čeka", prisjetila se. Zatim su joj rekli da svojim otmičarima duguje oko 230 tisuća kuna jer su "potkupili njezinu obitelj da ne prijavi njezin nestanak", slagali su joj. Njezina dnevna zarada od oko 3000 kuna išla je direktno svodniku koji bi joj dnevno ostavljao 70-ak kuna za hranu. Oduzeli su joj i mobitel te dali Nokiju s minimalnom svotom na računu, samo kako bi mogla komunicirati sa svodnikom.

Tukao ju je i silovao. Klijenti bi plaćali 300 kuna za "klasični" seks i 750 za seks bez kondoma. Kad je pokušala odbiti klijenta koji je htio nezaštićeni seks, njezini otmičari su je porezali nožem po licu i zaprijetili joj da će, ako se to ponovi, proći mnogo gore.

"Svodnici su mi govorili da je to legalno, da sa mnom mogu raditi što žele i da je policija na njihovoj strani, a ne na mojoj", rekla je Angelica koja je uskoro i sama svoje tijelo počela doživljavati kao nešto što pripada nekom drugom.

"Englezi su najgori. Tretirali su me kao smeće. Znali su mokriti po meni i smijati mi se dok su to radili. Uvijek su pijani", rekla je. Radila je 12 sati dnevno, a ponekad bi morala i ostajati spavati u bordelu, u slučaju ako bi klijenti htjeli seks rano ujutro. 

Na kraju je uspjela otkriti svoju priču jednoj osobi iz agencije koja redovito obilazi bordele. Rekla je da je došla u Nizozemsku kao roblje te da želi van. Zatim ju je posjetio policajac u civilu koji se pravio da je klijent. Ispričala mu je svoju priču i policija ju je uspjela odvesti u sklonište izvan grada.

Međutim, vrijeme provedeno iza izloga ostavilo je traga na njoj. Zarazila se spolno prenosivom bolesti, prošla je kroz prisilni pobačaj, a njezina obitelj dugo vremena nije htjela pričati s njom jer su ih otmičari uvjerili da je svojevoljno otišla i postala prostitutka. 

Sada živi u jednom hostelu u Rumunjskoj i ponovno je u kontaktu s obitelji. "Sada znam da sam bila žrtva trgovine ljudima, ali onda nisam ni znala što ta riječ znači", kaže.

No, čini se da klijente i dalje nije briga što su žene koje rade u Crvenoj četvrti žrtve trgovine ljudima. "Učinilo mi se da je jedna cura žrtva jer je ispred vrata cijelo vrijeme bio neki ogroman tip. Izgledala je mlađa od 16 godina, sigurno je došla iz Poljske, Rusije, Albanije ili Rumunjske", ispričao je jedan muškarac.

"Jedna od žena je imala modrice i posjekotine. Pitao sam ju je li dobro, ona se nasmijala i rekla da jest", rekao je drugi.

"One to sve žele, zar ne? Ako je legalno. Ako je iza prozora i očigledno, pred svačijim očima, nije 'underground' onda nije ilegalno i one to žele", rekao je treći.

Međutim, priče poput Angelicinih mijenjaju stavove o prostituciji u Nizozemskoj te je sve više ljudi koji je ponovno ne odobravaju te smatraju da ne bi trebala biti legalna. "Legalizacija nije ništa promijenilo u prostituciji. Žene i dalje nisu sigurne", zaključila je aktivistica Renate Van Der Zee.

"Legalizirali smo prostituciju 2000. godine. Ideja je bila da ženama damo slobodu i da uklonimo kriminal. Međutim umjesto sa slobodom izbora, povezali smo je s trgovinom ljudima", rekao je nizozemski parlamentarac Gert-Jan Segers, iz Kršćanske unije. "Crvena četvrt je mračno mjesto. Ponižavajuće je i jezivo, tjera mi suze na oči", zaključio je.