MNOGI smatraju da je najzapadnija kopnena točka Hrvatske rt Savudrija, izbočen na sjeverozapadu istarskog poluotoka. Taj rt nalazi se sjeverno od sela Savudrija, na ulazu u Piranski zaljev, udaljen svega 5 kilometara od slovenske granice. No ako ćemo biti potpuno točni, najzapadnija točka je rt Lako kod Bašanije, ni kilometar od rta Savudrija.

S rta Lako, koji još nazivaju Punta Lanterna, pruža se pogled na romantični svjetionik na Punti Savudrija, koji je izgrađen 1818. godine i najstariji je uščuvani svjetionik u Istri, možda čak i na cijelom Jadranu. Savudrijski svjetionik jedna je od najpopularnijih atrakcija Savudrije i ovog dijela Istre, tim više što se za njegovu izgradnju vežu zanimljive i romantične priče, piše Pixsell.

Izgrađen je ubrzo nakon Napoleonovih ratova, a izgradilo ga je Austrijsko Carstvo kako bi označilo južni ulaz u Tršćanski zaljev. Svjetionik je imao vitalnu ulogu u komunikaciji - brodovi su se najavljivali zastavicama, što je dalo dovoljno vremena za pripremu za njihov dolazak u luku. Svjetionik je originalno bio visok 19 metara, da bi krajem 1890-ih bio dograđen na sadašnju visinu od 29 metara. Točnije, kula je visoka 29 metara, dok se svjetlo svjetionika nalazi na 36 metara nadmorske visine.

Tužna ljubavna priča

Osim što je imao važnu ulogu u pomorskom prometu, postoji i romantična legenda vezana za izgradnju svjetionika. Priča kaže da ga je izgradio austrijski grof Metternich kao znak ljubavi prema lijepoj hrvatskoj plemkinji koju je upoznao na bečkom balu. Nažalost, zdanje u kojem su trebali zajedno živjeti nikad nije dočekalo svoje vlasnike. Ona je umrla tijekom izgradnje, a austrijski grof ga više nikad nije posjetio.

Službeno, svjetionik je dala izgraditi deputacija Tršćanske burze (Deputazione di Borsa, op.a. današnja Gospodarska komora) pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I., koji se i spominje u natpisu na podnožju građevine. Projekt je napravio arhitekt Pietro Nobile, koji je projektirao i cestu Trst - Pula. U izradi je korišten lokalni kamen s obližnje obale, a krov svjetionika pokriven je crjepovima koji teže čak 70 kilograma i odolijevaju najjačim burama.

Izgradnja je započela u ožujku 1817. godine, a do kraja iste godine već je bilo sagrađeno 80 posto. Svjetionik je prvi put upaljen u noći 17. travnja 1818., a tom svečanom činu prisustvovao je i sam austrijski car, koji je tada bio u posjetu Trstu.

Prvi svjetionik s rasvjetom na plin od ugljena

Zanimljivo je i da je savudrijski svjetionik prvi u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena iz rudnika s područja Labinštine. U slučaju eventualnih kvarova na plinskoj instalaciji, omogućeno je i alternativno rješenje pa se za rasvjetu moglo koristiti i ulje.

Svjetionik danas više nije u funkciji, zamijenjen je manjim potpuno automatiziranim, a njegova dva apartmana iznajmljuju se turistima.