LEGENDA industrije, Shigeru Miyamoto, nedavno je izjavio nešto što je odjeknulo gaming portalima i zapravo savršeno opisuje razloge zbog kojih bi Nintendo i u idućoj generaciji mogao postati pobjednik na tržištu konzola.

"Nadam se da će pokazati razumijevanje za ovaj način funkcioniranja i neće uključivati Nintendo u rat konzola koji uključuje utrku specifikacijama i načine kako poboljšati performanse na konzolama", rekao je u intervjuu za Famitsu. 

Kvaliteta prije svega

Iako to Nintendo zapravo oduvijek radi, tvorac Super Marija u pravom nas je trenutku podsjetio na ono što je najbitnije i što kompanija najbolje radi - stvara kvalitetne igre koje nisu slabe igre impresivnih vizuala već kvalitetne igre u kojima igrači uživaju. Još bitnije, radi se o igrama koje se savršeno odupiru zubu vremena čak i 40 godina nakon izlaska. 

Činjenica da je prvi Super Mario iz 1985. i dalje igra u kojoj mogu uživati generacije klinaca odraslih na daleko naprednijoj tehnologiji, zapravo vam govori sve što morate znati o video igrama. Tehnički aspekt nije nebitan, ali uvijek je u drugom planu i to je ono što Nintendo na sreću fanova nije zaboravio. 

To je itekako vidljivo i u The Legend of Zelda: Echoes of Wisdom koji definitivno nije revolucionaran naslov. Od samog starta evocira klasične naslove i u rangu je Link's Awakening, a debelo ispod Breath of the Wild ili Tears of the Kingdom. Međutim, ono što mu nedostaje u vizualnom pogledu u kojem je tek simpatičan, itekako nadoknađuje u samoj igri. 

Osvježenje za franšizu

U prvom redu, donosi osvježenje franšizi pa sada umjesto Linka upravljate princezom Zeldom. Na prvi pogled U ovom klasičnom 2D avanturističkom naslovu, Zelda preuzima glavnu ulogu kako bi zatvorila tajanstvene pukotine koje se pojavljuju diljem Hyrulea, dok je Link zarobljen u jednoj od tih pukotina.

Ova zamjena uloga omogućuje igračima da dožive Hyrule iz nove perspektive, a glavni alat koji Zelda koristi je tzv. "Tri Rod" – inovativno oruđe koje može pohraniti i reproducirati "odjeke" predmeta i neprijatelja. 

Drugim riječima, ako vam treba kutija na koju se trebate popeti, kamen koji trebate baciti ili neprijatelj kojeg želite "klonirati" i poslati na protivnika, prvo ga morate pohraniti i onda replicirati po želji i potrebi.

Ovaj mehanizam uvodi fleksibilnost ne samo u rješavanje zagonetki već i u borbe, a u tom pogledu pomalo podsjeća na Tears of the Kingdom, ali u nekom rudimentarnom i daleko jednostavnijem obliku. Ova fleksibilnost u rješavanju ujedno igri daje vrijednost ponovne igre pa iste zagonetke možete rješavati na bezbroj načina i otkrivati nove dijelove mape kojima pristupate koristeći nove tehnike. 

Ovaj pristup ima i negativne aspekte pa u jednom trenutku meni odjeka postaje prenatrpan, a na momente igra djeluje repetitivno. No, to zaista nije prevelik problem jer lako se izgubiti u toj nostalgiji na koju besramno igraju. 

Podsjetnik za Sony i Microsoft

Osim toga, Hyrule je razdijeljen pukotinama, koje predstavljaju različite dimenzije i izazove. Svaka dimenzija donosi posebne zagonetke pa to razbija monotoniju, a razvija se i borba koja se nakon noviteta u jednom trenutku vraća i na klasični pristup pa kombinirate različite stilove obračuna s neprijateljima. 

Nisam siguran može li se igra, osim nekim novitetima, nametnuti među fanovima koji su tijekom godina dobili neke uistinu revolucionarne dodatke franšizi, ali svakako se radi o odličnom naslovu za nas autsajdere. U isto vrijeme, radi se o podsjetniku za Sony i Microsoft koji bi trebali prestati s pokušajima da nas fasciniraju brojem piksela i frejmova i posvete se IGRAMA.

Ne trebamo novi The Order 1886, treći Hellblade niti stotinu remakeova i remastera naslova starih samo nekoliko godina, već igre čiji tvorci više vremena provode radeći na igrivosti nego na grafici. Iako se to vjerojatno neće dogoditi, možda je vrijeme da se industrija vrati nekoliko koraka unazad i pokuša krenuti u smjeru onoga što je izjavio Miyamoto. 

A ako Nintendo s novom konzolom nastavi "gaziti" kao što je to činio sa Switchem koji i u poodmakloj fazi izbacuje klasike, neće ni morati davati lekcije već će konkurencija biti prisiljena pratiti njihov primjer.