NAŠ GROMADNI havajski Japanac postao je besmrtan poslije samo jedne uloge, a to je i sam shvatio pa je sebi kao srednje ime uzeo baš taj nadimak iz filma - "Oddjob".

Harold Oddjob Sakata bio je osvajač srebrne medalje u dizanju utega na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu, nakon toga profesionalni hrvač, a onda mu se dogodio jedan od onih trenutaka kojima se svi nadaju cijelog života. Redatelj Guy Hamilton ga je iz vedra i plava neba pozvao da glumi u, ispostavit će se, vjerojatno najboljem Bond filmu svih vremena (Goldfinger), i to da glumi slikovitog i smrtonosnog slugu naslovnog negativca.

Opekotine imao do kraja života

Hamilton ga je inače opisivao kao "apsolutno šarmantnog čovjeka", a također je primijetio kako u stvarnosti ima vrlo unikatan način kretanja te je mnoge od njegovih osobnih karakteristika iskoristio u stvaranju lika Oddjoba.

Tko se ne sjeća scene (spoiler, ali stvarno...) umiranja, taj vjerojatno nije ni gledao Goldfingera, a kada se "žuti" hvata za šešir dok ga Sean Connery elektrizira, u tim trenucima je zaista preživljavao ogroman bol i završio je s pregadnim opekotinama koje mu nisu nestale do kraja života, ali je u trenutku snimanja držao i držao taj cilindar sve dok redatelj nije povikao "rez". I bez tog čina nadljudskog profesionalizma lagano bi ušao u legendu, ovako je na kvadrat. 

Nadimak zadržao u stvarnom životu

Kao što rekosmo, nadimak Oddjob je prilijepio sebi između pravog imena i prezimena, pa je kao Harold Oddjob Sakata upisao još gotovo 20 filmova, međutim u pitanju su uglavnom filmovi toliko opskurni da im uštogljeni kritičari vjerojatno ne bi ocijenili vrijednost bolje nego što bi, na primjer, ocijenili vrijednost reklame za sirup protiv kašlja, tako da Sakata u periodu nakon 1964. i Goldfingera nije izjednačio slavu koju je stekao tim filmom, a ni onu slavu koju je imao od zaista uspješnog dizanja utega i hrvanja.

Reklama za sirup protiv kašlja se čini kao prilično nasumičan primjer, međutim nije slučajno odabrana, jer je baš reklamirajući dati sirup postao najpoznatiji pripadnicima generacija koji su odrastali sedamdesetih, a koji slabo stoje s olimpijskim sportovima ili s 007 filmovima.

I pored marketinga za medicinske preparate i, naravno, pored sportske karijere, ipak nije uspio doživjeti dublju starost. Preminuo je još 1982. od posljedica raka jetre u svojoj 63. godini. Posljednje izlaske sunca nije čekao u zemlji gdje sunce izlazi, već ipak na teritoriju na kojem je i rođen - na Havajima. S te strane apsolutno mu nije ni zamjeriti što je olimpijsko srebro osvojio nastupajući za državu koja je ipak bila njegova u svakom smislu, a to su Sjedinjene Američke Države, iako je naravno i Japan volio i smatrao drugom domovinom.

Kratka priča o kratkom čovjeku, no ipak velikom čovjeku. Harold Oddjob Sakata.