U SVIJETU trenutno ne postoji problematičnija politika od one koju vodi premijer Izraela Benjamin Netanyahu, a kako vrijeme odmiče i Libanon iz dana u dan sve više djeluje kao nova Gaza u nastanku, sve je manje onih koji u potezima Izraela ne vide sadistički barbarizam obavijen prozirnim velom statusa tobožnje žrtve.

Čak i oni koji još uvijek guraju narativ o "opravdanom odgovoru na terorističke napade Hamasa", nakon svega što se dogodilo, teško mogu rečenicu završiti bez "ali" jer već je svima jasno da je ono što Izrael radi neoprostivo genocidno iživljavanje pod američkim protektoratom. 

Priča o Izraelu i Palestini vječno je bojno polje onih koji moraliziraju i uzaludno lome koplja oko toga tko je u pravu što se situacije na Bliskom istoku tiče. Sve o čemu danas pričamo i pišemo, pričalo se i pisalo desetljećima prije. Pogledate li videe prije deset i više godina, shvatit ćete da su teme i argumenti zastrašujuće identični.

Dok je podrška Palestini izgubila prvotni zalet i zadržala se tek na zidovima onih koji su spremni učiniti malo više od dijeljenja trendi objava, aktivno praćenje onoga što se događa još je uvijek itekako bitno, a "performativna podrška" i bolje da je izgubila snagu jer ponekad čini više štete nego koristi. 

No Other Land

To je na svojoj koži osjetio i izraelski filmaš i redatelj Yuval Abraham nakon što je na Berlinskom filmskom festivalu u veljači ove godine osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film. Riječ je o filmu No Other Land koji je režirao s palestinskim kolegom Baselom Adrom. 

Naime, Abraham u je govoru zahvale stanje opisao kao "aparthejd" i pozvao na prekid paljbe. Njemački mediji drugi su dan buknuli u pravedničkom bijesu i potakli političare da govor opišu kao čisti "antisemitizam", što je rezultiralo prijetnjama smrću. Naravno, Abraham je tek jedna od žrtava koje su okrznute glavnim oružjem svih "odvjetnika" problematične politike koja niti je počela niti će završiti s Netanyahuom - optužbama za antisemitizam. 

"Stajati na njemačkom tlu kao sin preživjelih u Holokaustu, pozivati na prekid sukoba i biti nazvan antisemitom ne samo da je nezamislivo već se doslovno radi o ugrožavanju židovskih života. Ne znam što Njemačka pokušava s nama. Ako je ovo njihov način da se nose s krivnjom zbog Holokausta, oduzeli su tome svako značenje", rekao je tada Abraham za Guardian.

Njegov film No Other Land ili Jedina zemlja, koji u hrvatska kina stiže 26. rujna, tek je jedan u nizu nužnih dokumentaraca koji će nam barem donekle pomoći da shvatimo kompleksnu povijest, autsajderima zbunjujuće odnose i barbarsku politiku protjerivanja Palestinaca, koja ne samo da sustavno ubija one koje se nasilno protjeruje već stvara i više nego plodno tlo za ekstremizam koji u potencijalnu kolateralnu žrtvu pretvara svakog Izraelca. 

Tko stoji iza filma?

Iza filma stoji četveročlani palestinsko-izraelski kolektiv koji dokumentira višedesetljetno sistematsko uništavanje palestinskih naselja, raseljavanje palestinskog naroda te plansko naseljavanje židovskih doseljenika na područje Zapadne obale. 

Palestinski aktivist i novinar Basel Adra pet je godina bilježio uništenje svog sela u regiji Masafer Yatta uz pomoć i suautorstvo izraelske snimateljice, montažerke i redateljice Rachel Szor, palestinskog fotografa i filmaša Hamdana Ballala te izraelskog redatelja i istraživačkog novinara Yuvala Abrahama.  

Gledatelji su suočeni s izraelsko-palestinskim statusom quo, frustrirajućim stajanjem na mjestu koje se razvlači generacijama, jer Adrin otac je također bio aktivist, a njihova borba je tužno identična. Štoviše, na neki je način gora jer očekujete da se stvari s godinama mijenjaju barem malo nabolje.

Nažalost, ono što Adra snima svojim mobitelom tek je kolor-kopija događaja prikazanih u dokumentarcu Tantura - agresivno raseljavanje civila čiji je jedini "krimen" to što su Palestinci na mjestu na kojem je izraelska vlast ovaj put zamislila "teren za vojnu obuku". 

Nova generacija

Selo u kojem je odrastao nestaje pod buldožerima, a ljudi koje poznaje bivaju pokošeni u sukobima s vojskom oko potpuno beznačajnih stvari. Jednog od seljana, Haruna Abua Arana, izraelska vojska upuca zbog generatora koji im odbija dati te zbog ozljede završava potpuno paraliziran. Da stvar bude gora, ljudi pred kamerama neprestano gube živote, figurativno i doslovno, a redatelji oko toga ne rade melodramu kao što bi radili njihovi američki kolege, već događaje nižu kao činjenice života u paklu nemoći pred silom koja jednostavno dolazi, uništava i otima. 

Film završava scenama koje su snimljene nakon 7. listopada prošle godine, a prizori ne samo da su uznemirujući već nas i ostavljaju s mišlju da je promjenu u ovoj fazi pomalo i naivno očekivati. Nova generacija donijet će nova sela, nove ljude s puškama, nove aktiviste i nove zapadnjake na nekim novim društvenim mrežama koji će upozoravati na isto što i generacije od četrdesetih godina prošlog stoljeća. 

Film Jedina zemlja bit će prikazan 26., 27., 28. i 29. rujna u Dokukinu KIC u Zagrebu te potom i u Splitu, Puli, Osijeku, Zadru, Dubrovniku, Rijeci i Karlovcu. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.