KAO ŠTO je to i inače slučaj, ideja je bila napisati recenziju koja neće djelovati kao uvlačenje ekipi iz PlayStationa, već kao objektivan i realan osvrt na konzolu o kojoj je napisano previše hvalospjeva koji, budimo realni, u ovoj fazi podsjećaju na plaćene oglase.

Međutim, realno, PlayStation 5 je zvijer.

Možemo filozofirati, tražiti ili preuveličavati sitne nedostatke, ali u današnje vrijeme više nema suštinski loših konzola. Svaki od glavnih igrača ima tržišnu poziciju i opravdan razlog postojanja, a tzv. ratovi konzola već su odavno mrtva trka i priča koja ne drži vodu ni u medijima koji su jedini koji taj termin koriste.

Ono što nas u ovoj konkretnoj situaciji zanima jest jesu li u Sonyju i ovog puta napravili odličan posao, postoje li propusti, što je moglo bolje i što nas čeka.

Isto tako, u ovo sam ušao s vrlo jasnom namjerom da pronađem ono o čemu, kao što ekipa u komentarima tvrdi, "strani recenzenti šute".  

Što je ispod haube?

Za početak, onaj najdosadniji dio.

Što se sirove snage tiče, govorimo o jednom od većih generacijskih skokova u performansama, a PS5 osjetno je moćniji od četvorke i PS4 Pro, od daleko jačeg procesora do grafičke koja omogućava 10.3 TFLOP-a u odnosu na 1.84 (PS4) ili 4.20 (PS4 Pro).

Iako vas u nastavku nećemo zatrpavati tehničkim podacima, dovoljno je samo objasniti da se TFLOP odnosi na teraflop ili sposobnost procesora da računa bilijun operacija u sekundi, a više znači bolje. Što ste vjerojatno i sami pretpostavili.

Sve u svemu, ovo je puno bolje nego ono prije, a to smo i očekivali.

Prvi, uvjetno rečeno, problem je to da trenutno nema igre na kojoj će se pokazati koliko je PS5 objektivno bolji od, recimo, PS4 Pro. Petica je čudo i jednog će dana pokrenuti nešto što će nas ostaviti bez riječi, ali trenutno ta igra ne postoji. "Uvjetno rečeno" sam iskoristio zato što problem zapravo ne postoji jer nova konzola je fenomenalna, a jedini "problem" je to da je i konzola prije nje bila isto takva pa ako The Last of Us 2 izgleda tako kako izgleda na PS4 Pro, što uopće očekivati od petice? Igru u kojoj nismo sigurni je li stvarna ili ne? I jesu li igre za peticu zaista toliko grafički naprednije?

Realno, da. Hoćete li to istog trena primijeti? Vjerojatno ne ili barem još uvijek ne.

Naime, ray-tracing je predivna, ali suptilna stvar koja će vam proći ispod radara ako ne obraćate pažnju na svaki detalj. Refleksije i realnije osvjetljenje nisu nešto što vam istog trena upada u oči i, budimo realni, većina igrača neće ni primijetiti preveliku razliku, što ne znači da ona ne postoji.

Isto tako, ne možete kriviti peticu zato što je PS4 Pro još uvijek vrhunski komad hardvera.

Petica će postati "the konzola"

Kako vrijeme bude odmicalo, a novi naslovi budu gurali novu konzolu do limita, postajat će sve jasnije koliko je ovo moćan stroj i ljudi će postupno prelaziti na peticu.

A Sony je ovog puta učinio sve da vas na novu konzolu i privuče.

Uglavnom, kombinacija ekskluziva kao što su novi Spider-Man, Demon's Soul ili Gran Turismo 7 koji će se pojaviti sredinom prosinca, iznenađujuće dobrog Astro's Playrooma koji dolazi s konzolom, dvadesetak najboljih igara prošle generacije koje dobivate besplatno ako ste PS Plus pretplatnik i niza third party naslova koji su vani ili će se uskoro pojaviti rezultira možda i najboljim otvaranjem neke konzole koje pamtimo.

Prisjetimo se samo otvaranja četvorke. Mogli ste doslovno birati između Knacka i Killzonea, dok su ostalo bile simpatične indie igre koje nisu loše, ali definitivno nisu razlog zbog kojeg kupujete konzolu. Doslovno, najbolja igra koju ste u tom trenutku mogli nabaviti bio je Assassin's Creed Black Flag i nije se radilo o ekskluzivi.

Stoga, u usporedbi s 2013., ovo je neviđeni spektakl.  

Da se još samo na trenutak vratimo na ono "ispod haube", obavezno ćemo spomenuti SSD jer ovaj disk je brz.

Testa radi, isprobao sam brzinu na vjerojatno najgore optimiziranoj igri koja se pojavila na PlayStationu - Metro Exodusu. Dakle, Metro je bio gotovo neigriv zbog maratonskog reloada koji vam je oduzimao po tri-četiri minute života svakog puta kada biste poginuli, a ginuli ste često. Na petici je to sasvim pristojna i prohodna igra, a vrijeme učitavanja drastično je smanjeno u više-manje svim igrama.

Kapacitet

Iako će to nekima biti problem, moram priznati da mi, barem zasad, ne smeta kapacitet diska koji je na papiru (i kutiji) 825 gigabajta, ali realno nešto malo više od 660 giga jer dio toga otpada na operativni sustav.

Objektivno gledajući, ovo će biti problem onima koji istovremeno žele 50 instaliranih igara, ali ako ste normalna osoba koja istovremeno igra najviše dvije ili tri igre, zaista ne postoji jedan jedini razlog da se ne snađete s više od 600 gigabajta.

Naravno, kako je krenulo, prije nego što kažete "prokleti Call of Duty", igre koje zauzimaju između 100 i 200 gigabajta postat će standardne. U ovom trenutku prosječna igra prelazi 50 giga, a to će se, budite sigurni, mijenjati i prostora će iz naslova u naslov biti sve manje. Dodatni problem je i novi sustav snimanja trofeja pa tako, svaki put kada osvojite neki trofej, snima se kratki video koji bilježi trenutak osvajanja trofeja, a to je također udarac na kapacitet pa bi bilo jako pametno tu opciju isključiti prije nego što nagomilate gigabajte nepotrebnih videa.

Je li sve ovo nerješiv problem? Ne, a segmentirana instalacija i jeftinije opcije proširenja, koje će se s vremenom sigurno pojaviti, vrlo će vjerojatno riješiti taj problem.

DualSense kontroler

DualSense kontroler je zvijezda nove konzole.

Mnogi su se zapitali hoće li ih neprestano vibriranje s vremenom početi iritirati, ali to je tako preočit "first world problem" da se o njemu ne isplati ni pričati. Ako vam uistinu toliko smeta, isključite ili smanjite intenzitet, postoji ta opcija. I u praksi je to daleko od problema jer Astro's Playground izuzetno je intenzivan što se vibracije tiče, ali čak i nakon sati igre, ne iritira.

U isto vrijeme DualSense kontroler ima bolju bateriju, ljepše je dizajniran i zapravo je u svakom pogledu superiorniji DualShocku. Naravno, to je nešto očekivano, ali uvijek je moguće uprskati stvar. Što se pak starijih kontrolera tiče, i dalje ih možete koristiti na petici, ali bitno je da znate da ih nećete moći koristiti na igrama za peticu, već samo onima za četvorku.

Veličina konzole

Kratko i jasno, PlayStation 5 je ogroman. Veći je i od PS4 Pro koji također ne bismo mogli nazvati konzolicom.

S tim na umu, također je bitno naglasiti da je nova konzola gotovo nečujna i, za razliku od prijašnje generacije, koja je zvučala kao da će svake sekunde poletjeti s police, petica je hladna i tiha. Hoće li se to održati i nakon pola godine, pokazat će vrijeme.

U ovom trenutku veličina je cijena koju plaćamo za tišinu i izostanak pregrijavanja. Je li to problem? Kako kome. U mom slučaju okomito postavljena konzola izazvala mi je tek manji preraspored u odnosu na prethodnu generaciju i, zahvaljujući svom dizajnu, djeluje gotovo kao ukras.

Ili veliki ruter.

Ili model neke zgrade u Dubaiju.

Ili nešto deseto na što vas podsjeća.

Što se pak dizajna tiče, sve je stvar ukusa. Nekima će se svidjeti, nekima ne, a nekima će se svidjeti tek kad zamijene faceplate. S čisto praktičnog stajališta, središnji dio konzole je magnet za otiske prstiju i upravo je to jedini dio konzole koji dodirujete prstima jer tu se nalaze i USB utori i tipke za izbacivanje diska i/ili paljenje uređaja.

Iskustvo igranja

PlayStation je postao još zanimljivija konzola koja je stavila još veći naglasak na komunikaciju i dijeljenje sadržaja među igračima.

Dosta je početnog zaslona posvećeno snimkama igre, streamanju i online sadržaju povezanom s igrama. Na prvu vam sve može djelovati pomalo zbunjujuće, ali i oni neskloni šeranju vrlo će se brzo snaći u onome što im je zaista potrebno.

Isto tako, nestale su teme, ali nije da će vam to posebno nedostajati jer zaslon se u potpunosti mijenja ovisno o ikoni koju ste izabrali. Primjerice, ako prebacite na Milesa Moralesa, mijenja se tema, ali i glazba i sve je stilski podređeno toj igri.

Međutim, najveća zvijezda nove plejke nisu ni dinamične teme za svaku pojedinačnu igru ni futuristički i polarizirajući dizajn konzole, već DualSense kontroler. Možda se radi o gimmicku koji će brzo izgubiti čar, ali iskreno, ovo je neopisivo zabavno iskustvo i djeluje kao nešto što će s vremenom postajati sve zanimljivije.

Astro's Playroom savršeno je igralište na kojem možete iskušati sve moći novog kontrolera i teško je poreći da je riječ o zabavnom iskustvu.

Haptički sustav i prilagodljivi trigeri dodaju niz parametara klasičnom iskustvu igranja i vrlo učinkovito uspijevaju pojačati imerzivnost. Ili jezikom smrtnika - u rukama osjećate gotovo sve što vidite na ekranu i super je zabavno.

Još jednostavnije, vibracija je bila ok, a ovo je next level priča. Ako hodate po staklu, osjetit ćete to u rukama. Ako je riječ o vodi, znat ćete da se lik nalazi u vodi. Ako želite pojačati potisak rakete, osjetit ćete to na samim trigerima.

Sve ovo na papiru možda djeluje apstraktno i zaista ne treba predstavljati kao revoluciju, ali bilo bi neiskreno reći da ne produbljuje iskustvo. Mišljenja sam da je DualSense najbolji kontroler neovisno o proizvođaču i konzoli, a čak i ako se ne složite sa mnom, činjenica je da Sony nikada nije napravio bolji posao.

Zaključak

Nema sumnje, PlayStation 5 je fenomenalna konzola, a jedina pitanja na koja trebate odgovoriti su privlače li vas više PS ekskluzive, treba li vam konzola upravo u ovom trenutku i, ako treba, jeste li više za klasičnu ili digitalnu verziju.

Odgovor na ova pitanja prepuštam vama, ali što se same kvalitete tiče, ovdje se nema što vagati.

I to je to, nisam pronašao ono o čemu "strani plaćenici šute" jer to ne postoji. Koliko god želio ukazati na nedostatke, objektivno gledajući, ovo je vrhunski odrađen posao i sve ostalo bila bi laž ili pokušaj da sitničarenje oko nebitnosti prikažem kao objektivnost. S dolaskom novih i sve boljih naslova, ovo će postajati sve bolja i zanimljivija konzola, a ako je ovo početak, jedva čekam vidjeti kako će se priča razvijati.