PRED sam kraj predstave "Pad" glumac Branislav Trifunović navodno je poderao srpsku zastavu, što je izazvalo negodovanje dijela publike u Leskovcu koja je došla na Festival mladih pozorišnih stvaralaca "Metamorfoza". Srpski mediji pišu da su nakon toga neki izašli iz kazališta, a veći dio publike ipak je ostao i glumce nagradio pljeskom.

Među onima koji su kazališnu dvoranu napustili bio je i novinar iz Leskovca Srđan Conić, kojeg su imenom i prezimenom spomenuli na okruglom stolu održanom u atriju leskovačkog Narodnog kazališta odmah nakon predstave,

"Meni je žao što taj gospodin sada nije tu da mi objasni zbog čega je tako reagirao, baš bih volio čuti njegovo mišljenje", rekao je Trifunović.

Kako prenosi Kurir, Conić tvrdi da je predstavu napustio ne kao novinar i ne na radnom zadatku, već kao običan građanin koji je zgranut umjetničkim rješenjem koje je postavljeno u ovom komadu.

"Ja osobno mislim da u jednoj normalnoj zemlji nitko ne bi dozvolio jedan takav čin. Neka Kokan Mladenović i Branislav Trifunović odu u Italiju i tamo neka deru zastavu njihove zemlje pa da vide kako će proći. A publika koja je ostala i pljeskala na kraju komada, smatram da je jako licemjerna", rekao je za juGmediju.

Trifunović je na okruglom stolu saslušao komentare gledatelja pa otkrio svoj stav.

"U ime te zastave i pod tom zastavom ljudi ubijaju, kradu, lažu, varaju – dok se kunu u tu zastavu. A moja zastava je čista i neisprljana. A njihova je lopovska. Oni su ubojice, što se mene tiče! E, to je ta zastava. Mi deremo tu zastavu. Jer se sve to radi pod zastavom Srbije i oni su kao patriote. Svatko od tih ljudi može sa mnom da izađe na crtu i nikada neće voljeti više ovu zemlju nego ja. A ovo što ste vidjeli je čisti patriotski čin i uvijek će biti, jer oni prljaju tu zastavu, a ne ja. Ja ne ubijam, ne kradem i ne lažem, i ne koristim tu zastavu da bih radio nešto slično. I sve ovo što ste vidjeli je upravo u obranu te zastave", rekao je.

Dodao je da je priča o srpskim radnicima koji se na neosiguranim gradilištima u teškim uvjetima i nerijetko radom na crno bore za golu egzistenciju svojih obitelji, po tekstu i u režiji Kokana Mladenovića, samo fikcija te da joj je cilj da se ljudi kad izađu iz dvorane zapitaju što je to što su vidjeli i kako da to promijene.