Poznati Hrvati otkrili kako je njihovoj djeci u školi: Sve to skupa je nekako grozno
NASTAVNA godina zbog koje su mnogi s razlogom strepjeli prošlog je tjedna konačno počela, i to u fizičkom prostoru, a mnogi su roditelji prvi put otpratili djecu u vrtiće, osnovne i srednje škole.
Posebno zanimljivo bilo je u domu Jacquesa Houdeka. Njegov sin David je nakon prvog dana osnovne škole zaključio da se njemu ne ponavlja to iskustvo pa je pokušao lažirati bolest.
"Počeo se žaliti da ga boli grlo, a onda smo ga ulovili kako fenom grije čelo. Plakali smo od smijeha, no već idući dan je sve bilo OK", kaže Houdek te dodaje da, što se mjera vezanih uz koronavirus tiče, kad si roditelj, i nemaš previše izbora.
"Kad imaš djecu, ne guraš nužno svoju volju, slušam ljude koji bi trebali biti pametniji od mene i pušem na hladno", kaže.
Njegova starija kći Sofia ove je godine krenula u prvi razred srednje kozmetičarske škole i, za razliku od svog mlađeg brata, poprilično je sretna zbog toga.
"Generalno moj dojam je da klinci manje drame nego mi. Oni dobro amortiziraju stvari. Njima te maske nisu toliko naporne. Više je stvar u nama, žao nam je jer im nije kao što je to nekoć bilo. No na kraju priče jedino je važno da svi ostanemo zdravi", zaključuje Houdek.
Upravo zbog toga mnogi roditelji prvašića su ovu novonormalnu situaciju teže podnijeli od svojih potomaka. Lanu Klingor Mihić je poprilično emotivno dirnulo što svoju Marlu nije mogla otpratiti do školske klupe.
"Nama roditeljima teško pada jer znamo kako bi trebao izgledati odlazak u prvi razred. Nekako je sve to skupa grozno, al' bože moj, nema druge. Ako se budemo ponašali neodgovorno, neće biti dobro. S druge strane mislim da djeci to nije teško palo jer ako u životu nisi probao bananu, ne možeš reći ni da ti fali jer ne znaš kakvog je okusa. Meni je samo žao što nije sa mnom doživjela taj ulazak u školu. Ranije su roditelji ulazili s djecom u školu, a djeca su se već sljedeći dan grlila. Ovoj generaciji je ipak drugačije. Ne znam kako joj izgleda razred, ni gdje se nalazi, no sigurna sam da njoj to nije teško palo", kaže Lana Klingor Mihić te priznaje da je uživala u periodu karantene jer je mogla cijelo vrijeme biti s djecom.
"Online škola je bila teška, Kiara je bila peti razred, zadaci su stizali cijeli dan, stalno je nešto zvrndalo. Za razliku od Marle, starija kći Kiara, koja je sada šesti razred, mora u školi nositi masku. To je dosta teško. Meni je teško kad moram pola sata u dućanu držati masku, a Kiara je u školi nosi satima“, zaključuje Klingor Mihić.
Najlakše je, čini se, bilo u vrtićima jer po novom roditelji ipak smiju ulaziti unutra. Zbog toga nije bilo puno šokova ni za Nevenu Rendeli Vejzović, koja je u vrtić ove jeseni otpratila svoje tri kćeri Leu, Maru i Vitu. Među sestrama Rendeli Vejzović najveća borkinja protiv vrtića je najmlađa Vita koja je još na privikavanju. Budući da ne želi jesti u vrtiću, dolazi kući na ručak, kaže tom situacijom ne baš oduševljena Nevena, koja je ipak sretna što, osim maskica za roditelje i odgajatelje, vrtići nemaju i drugih mjera.
"Ostavljam djecu kao i prije ispred vrata sobe, a tako i dolazim po njih. Iskreno, ne vidim kako bi se drukčije to moglo riješiti. Jedan kratki period su ih tete kupile na vratima vrtića, ali od toga se odustalo jer je očito besmisleno. Vrtići su zaista dobro prošli, osim što odrasli sada nose maske, baš kao i u svim drugim javnim zatvorenim prostorima, sve ostalo je isto kao i ranije", kaže Rendeli Vejzović.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati