OSTATKU svijeta prva će asocijacija na istinske Engleze uvijek ostati ili neka lipsotina poput Mickeya Pearcea iz Mućki ili neki zagriženi, agresivni navijač, recimo, Brantforda žutih zuba i već na desetom pivu u zapuštenom londonskom pabu, ali Englezi sami sebe uglavnom vole predstavljati kao gospodu visokih manira pa s te strane imamo džejmsbondovski tip i onaj s druge strane morala.

Charles Dance je s te druge strane, izdanak britanske škole ukočenih i nadmenih aristokrata na platnu, teatralnih u svom pristupu i kada je u pitanju tek odlazak do toaleta, ali sve ih to čini vrsnim negativcima, pa je u tradiciji npr. velikog Iana Richardsona i on napravio neke sjajne stvari. Ipak, kako ga ne nazvati i džejmsbondovskim tipom kada je ne samo debitirao u jednom Bond filmu (Samo za tvoje oči) nego je igrao i Bondovog oca osobno, gospodina Iana Fleminga, tvorca najmanje tajnog agenta među tajnim agentima. Bilo je to u televizijskom filmu Zlatno oko: Tajni život Iana Fleminga iz 1989. i uz Dragulj s krune može se smatrati najznačajnijom ranom rolom Charlesa Dancea, mada "ranog Charlesa Dancea" nikad nismo ni vidjeli, on je uvijek i izgledao i ponašao se kao neko tko zna o životu više nego bilo tko drugi.

Onaj spomenuti ostatak svijeta možda i ne razmišlja previše o Englezima kada ih lako i ne skroz pogrešno svede na dva pogrdna tipa, ali Amerikanci u ovom slučaju ne spadaju u ostatak svijeta, njima su Englezi ipak najmiliji kada je potreban netko s drškom metle umjesto kičme da bude antagonist jer tad u isto vrijeme i udovolje i podvale svojoj matičnoj naciji, a za to su više puta iskoristili baš Dancea. Nekako je logično da primjer svih primjera bude Posljednji akcijski heroj, gdje je i poanta da svi likovi budu stereotipi, pa je shodno tome Charles bio fantastičan kao antiteza naslovnom akcijskom Schwarzeneggeru.

"Da je Bog negativac, bio bi ja", pa to je replika koja bi kompletno opisala Charlesa Dancea, a ne samo njegovog Benedicta iz tog filma.

Bili su tu i Zlatno dijete, Tuđin 3, Mjesec od porculana, Michael Collins, čitava zbirka popularnih naslova i bez zadrške se može reći da je u svojoj pola stoljeća dugoj glumačkoj, a oko 35 godina dugoj filmskoj karijeri osvojio obje strane Atlantskog oceana. Današnjoj publici prije svega poznat je kao patrijarh porodice Lannister u Igri prijestolja, otac tri mala anđela Jaimea, Cersei i Tyriona te najslavniji stradalnik nužnika još od Jimmyja Barke, ali ni Igra kodova nije zanemariva kod mlađe populacije, mnogi su se tek tu uvjerili koliko je dobar i magnetičan kada oslobodi suzdržanost na platnu.

Nikad dosta njegove zle kobi i podlih opaski izgovorenih čistom dikcijom, tako da se svi mi malo pretvorimo u Bowieja kada vidimo Charlesa i pomislimo u sebi "O, da! Let's Dance", jer koliko god priroda njegovih likova težila ka oduzimanju zabave, toliko njegovo uspješno izvođenje tjera sasvim suprotnom efektu. Let's Dance, Charles i neka tako još dugo ostane.