PRIJE 42 godine u prometnoj je nesreći poginula jedna od najljepših i najuspješnijih pjevačica Jugoslavije, Silvana Armenulić.

Kobnog dana Silvana je krenula na koncert, a s njom su u automobilu bili njena sestra i Rade Jašarević, koji je vozio. Nije poznato što je uzrokovalo nesreću na cesti Beograd - Niš koja je odnijela tri života. Mediji nakon nesreće nisu uopće izvijestili o Silvaninoj, već samo o Jašarevićevoj pogibiji, jer je bila u nemilosti zbog pojavljivanja u bikiniju u novogodišnjem programu.

Nakon njene smrti krenule su priče da nije riječ o nesreći već o ubojstvu, jer ju je navodno proganjao jedan službenik državne sigurnosti. s kojim nije željela imati ništa jer je bila udana.

U suradnji s Jugopapirom donosimo vam tekst koji je objavljen neposredno nakon njene tragične pogibije.

Listopad 1976: Tragedija Silvane Armenulić, Mirjane Bajraktarević i Miodraga Jašarevića podsjetila nas je na gotovo identične nesreće u kojima su nestali nogometaš Bruno Belin, košarkaš Radivoje Korać, skladatelj i glazbenik Džeki Srbljenović, filmski glumac Aleksandar Gavrić...

Rat se nastavlja. Četiri jahača Apokalipse, četiri simbola smrti kao da su se pretvorili u četiri automobilska kotača i uzimaju neumoljiv danak na drumovima. Velikih ratova srećom nema, ali ovaj rat na putevima sve se više rasplamsava. Ginu i smrtnici i besmrtnici, i nepoznati i svima znani i omiljeni. Smrt ne bira...

Što se dogodilo te kobne večeri 10. listopada u 21:15 u automobilu "Ford Granada", ostat će vječna tajna. Iz krša lima i stakla izvađena su tijela troje ljudi i istražni sudac Veljko Aleksić je odmah mogao zapaziti da je riječ o glazbenicima. Nekoliko metara od automobila našao je smrskanu violinu, razbacane reklamne fotografije i ploče Silvane Armenulić i Mirjane Bajraktarević. Ubrzo je, provjerom dokumenata, shvatio da je riječ baš o njima i o Miodragu Jašareviću. Njegovo tijelo nađeno je najbliže upravljaču što je pravno jedini dokaz da je on i vozio.

Pravno da, ali ne i pouzdano. Od siline udara moguće je da se tijela ispremještaju i često izlete iz automobila. Tko je vozio ostat će također tajna - ali to više i nije važno. Neostvareni planovi Istog dana kada je u dnevnom tisku objavljena vijest o nesreći kod Kolara, na zadnjim stranama dnevnih listova izašao je plaćen oglas Udruženja estradnih umjetnika o koncertu na kome je trebala sudjelovati Silvana Armenulić. Dva dana ranije pjevala je posljednji put u Beogradu, stjecajem okolnosti na dobrotvornom koncertu za izgradnju autoputa Beograd - Niš koji prolazi kroz Kolare... Smrt ju je spriječila da se vrati u taj Beograd koji joj je donio uspjeh, u kome je imala obitelj, kćerku, supruga, prijatelje, kolege...

Godinama je naporno radila, pjevala, putovala, štedjela... Kupila je stan, novi automobil, brži od svih koje je ranije imala. Svojoj kćerki je osigurala budućnost, a usrećila je i mnogobrojnu braću i sestre kao i staru majku koja živi u Doboju. Pred njom su bili još mnogi neostvareni planovi. Serija koncerata, snimanje za novogodišnji program za televiziju, nova LP ploča. ..

Dobri čovjek s violinom Bata Rade Jašarević bio je vjerojatno najomiljeniji kolega među beogradskim estradnjacima. O njegovoj dobroti i poštenju pričaju se prave male legende. Ostavio je Bata Rade dvadesetogodišnju kćerku, ostavio joj mali stan koji je kupio od ušteđevine (godinama je radio kao šef orkestra RTB i stalni službenik, ali nikada nije uspio dobiti stan koji je očekivao). Ostao je za njim i stari "Volkswagen" koji je uvijek vozio smjerno i sporo, nekoliko violina, puno starih fotografija s koncerata i s gotovo svim pjevačima i instrumentalistima u našoj zemlji, mnoga priznanja i nagrade, Orden rada sa zlatnim vijencem od druga Tita...

Mirjana Bajraktarević je tek zakoračila u slavu. Bila je među najperspektivnijim članovima disko kuće RTB. Njeni hitovi "Poletjet će beli golub" i "Imala sam drugaricu" su i sada među najomiljenijim pjesmama radio-valova i najprodavanije ploče. Tragedija kod Kolara odnijela je službeno tri života, ali se broj u stvari penje na četiri kada se zna da je pokojna Mirjana bila u petom mjesecu trudnoće i da se s njenim životom ugasio još jedan nerođeni. Nesuđeni muž Mirjane Bajraktarević boksač Dragomir Vujković je u jednom trenu izgubio i svoju Mirjanu i očekivano dijete...

Sahrana troje estradnih umjetnika podsjetila je na fotografije i snimke masovne histerije i patnje poslije smrti Rudolpha Valentina ili Janis Joplin. S idolima pjesme i muzike na Novom groblju u Beogradu oprostilo se preko 50 tisuća Beograđana.

Žućkova tragedija

To što se dogodilo kod Kolara podsjetilo nas je na nekoliko sličnih tragedija koje su nanijele velike gubitke našem vrhunskom sportu, filmu, estradi. Ubrzani ritam života pogađa sve, ali su najčešće na udaru oni koji se utrkuju sa životom.

Tragedija nogometaša "Partizana" Bruna Belina i poznatih beogradskih sportaša Škanate i Lazarevića potakla je 1969. godine ondašnjeg trenera nogometaša "Crvene zvezde" da svojim igračima zabrani upotrebu automobila! To se dogodilo neposredno poslije tragične smrti legendarnog Radivoja Koraća, nezaboravnog Žućka.

Bio je to 2. lipanj 1969. godine. Dan je više ličio na jesenji nego na ljetni. Padala je sitna kiša, vidljivost je bila slaba. Točno u 9 sati i 45 minuta stanovnike sela Gora na putu Sarajevo - Tuzla uznemirio je strašan tresak. Prizor je bio stravičan. Na putu je bio smrskan "Volkswagen" a na asfaltu je ležalo beživotno tijelo jednog muškarca u krvi. Nekoliko desetina metara dalje autobus s 42 putnika sletio je s puta i prevrnuo se. Nekoliko metara dalje u jarku bio je "Fiat 1300" na koji je, pretječući ga, naletio "Volkswagen". 

Vozač "Fiata" je potrčao prema čovjeku koji je u hropcu ležao na putu, ali je shvatio da mu ne može mnogo pomoći. Pogledao je unezvijereno oko sebe i u tom trenutku je naišao automobil iz koga je istrčala jedna žena, a za njom muškarac. Vidjevši što se dogodilo, ona je vrisnula: "Poginu nam Žućko!"

Bila je to poznata košarkašica Zaga Simić, inače supruga Ranka Žeravice, tada trenera reprezentacije. Državni tim je, naime, dan ranije igrao u Sarajevu utakmicu s izabranicima Bosne i Hercegovine. Iz pričanja svjedoka nesreća se dogodila tako što je "Volkswagen" Radivoja Koraća direktno udario u automobil sarajevske registracije. Korać je pretjecao "Fiata" ali neuspješno. Njega su s asfalta hitno prenijeli u bolnicu teško ozlijeđenog, ali svi napori doktora da ga spase bili su uzaludni. U nesreći je povrijeđeno i 16 putnika sarajevskog autobusa.

Tako je završio velikan jugoslavenskog sporta, košarkaški reprezentativac, najbolji strijelac svih vremena Radivoje Korać Žućko.

Đekijeva smrt

Radost Splićana zbog velike pobjede nad Crvenom zvezdom te nedjeljne večeri 6. prosinca 1971. godine pomutila je šokantna vijest: poginuo je Đeki! Riječ je o kompozitoru, glazbeniku, sportskom radniku i službeno sucu Općinskog suda u Splitu Anđelku Đekiju Srbljenoviću, jednom od osnivača festivala zabavne muzike u gradu pod Marjanom, jednom od osnivača i trenera ragbi-kluba "Nada", trubaču iz "Batala" i uopće, jednom od najvrednijih Splićana.

Nesreća se dogodila točno u 7:30 na magistrali prema Omišu. U Srbljenovićevom "Alfa Romeu" poginula je i 25-godišnja Gordana Balabanović, njegova zaručnica i buduća supruga. Na njih je naletio pijani Alija Avdić vozeći veliku cisternu beogradske registracije. Avdić je naime u oštroj krivini pretjecao jednog "Austina" i potpuno prešao na lijevu stranu puta kojim je vozio Srbljenović. Sudar putničkog automobila i cisterne pune cementa bio je strahovit, tako da su Srbljenović i njegova zaručnica na mjestu ostali mrtvi, a cement ih je prelio.

Tek kasno poslije ponoći njihova tijela su izvađena iz gomile metala, stakla i cementa koji se već stvrdnuo. Od siline udara dijelovi automobila "Alfa Romeo" bili su rasuti nekoliko stotina metara daleko. 

Kraj Kapetana Lešija

Filmski glumac Aleksandar Gavrić izgubio je život vraćajući se sa snimanja. Dogodilo se to 6. prosinca 1972. godine u jedan sat poslije ponoći. Snažni i krupni Kapetan Leši, pozitivni junak mnogih filmova, srpski oficir iz "Marša na Drinu", partizanski ratnik iz "Signala nad gradom", junak "Solunskih atentatora", vozio je kobne noći svog "princa" iz Novog Sada prema Beograda.

Iz tada (a i sada) neobjašnjivih razloga njegov automobil je u krivini kod Inđije naglo prešao na lijevu stranu i svom silinom se zario u autobus poduzeća "Vojvodina" iz Novog Sada. Sudar je bio neizbježan i silovit, a Gavrić i njegova suputnica osamnaestogodišnja Slavica Lisac iz Beograda su na licu mjesta izgubili život.

Kada je tog istog jutra dugogodišnji prijatelj Aleksandra Gavrića, novosadski glumac Maks Janković krenuo kod njega u Beograd, prema dogovoru od prije nekoliko sati kada su se rastali u Novom Sadu, sa zebnjom je negdje kod Inđije vidio nesreću i jednog razlupanog "princa". Znao je da takav automobil ima Gavrić, ali se nije mogao sjetiti je li to njegov broj. Kada je pitao što se dogodilo, nije smio pomisliti na najgore.

"Dogodila se nesreća", rekao mu je jedan od promatrača. "Noćas je ovdje poginuo Kapetan Leši."

Smrt uzima svoj danak na pogibeljnim putevima ispunjenim "mrtvačkim sanducima" na četiri točka. Krivci su vozači ili alkohol, ili neispravan automobil ili - put. Estradni umjetnici, javni i kulturni radnici, glumci, sportisti putuju više nego pripadnici drugih profesija. Zato su na udaru. Mnogi među njima su i manje oprezni nego obični "smrtnici" jer se njima počesto progleda i kroz prste. Javna je tajna da mnogi estradni umjetnici nemaju vozačke dozvole i da svoj vozački "problem" rješavaju velikom količinom ploča u "gepeku" ili intervencijama.

Pokojnom Jašareviću, za koga se tvrdi da je vozio automobil Silvane Armenulić, oduzeta je nedavno vozačka dozvola iz zdravstvenih razloga, ali mu je, na nečiju intervenciju, vraćena. Silvana Armenulić, koja službeno nije bila za volanom, ali je, prema izjavama svjedoka, prva te večeri sjela za volan svog automobila, godinama se prijateljima žali da previše vozi, da je umorna, da joj se često događa da zadrijema za volanom i da se nađe na drugoj strani puta.

Takve su situacije prolazile bez posljedica, što ne znači da je ova tragična posljedica proizišla iz ove situacije. Ali, sumnje ostaju.

Napisao: Zoran Predić (RTV revija, 1976.)