STJEPANA HAUSERA ne treba posebno predstavljati. Kao član čelističkog dvojca 2Cellos ostvario je više-manje sve što se u karijeri može ostvariti, a pritom ne mislimo na karijeru hrvatskog glazbenika, već bilo kojeg glazbenika. Od prepunih arena, preko svjetske slave, pa sve do suradnje s najvećim zvijezdama, Hauser je prošao sve.

U karijeri u kojoj je malo toga što se događa prvi put koncert u Zagrebu ipak će biti jedno, uvjetno rečeno, novo iskustvo. Naime, koncert koji će se 25. listopada održati u Areni bit će njegov prvi solo koncert u Zagrebu.

Sjeli smo s Hauserom i popričali o kraju suradnje s dugogodišnjim kolegom, solo karijeri, iskustvima, slavi, ženama i nadolazećem koncertu. 

Prošlo je već više od godinu dana otkako si u solo vodama, kakav je osjećaj i kako se snalaziš? Funkcioniraš li bolje kao solo igrač ili kao dio dvojca?

Ništa se nije desilo naglo. Još dok sam bio dio dvojca, postepeno je počeo moj solo rad, a posljednjih par godina kao Hauser sam skupio milijune i milijune fanova svojim novim smjerovima. Stoga, sve je to bilo prirodno. 

Budući da ste tijekom zajedničkog rada uvijek funkcionirali i odvojeno i imali dovoljno prostora za samostalne projekte, koji je bio razlog prekida suradnje?

Pa da, interes za mnom je i bio razlog zbog kojeg sam se odlučio za solo rad. Eksplodirao sam i na YouTubeu, i na Instagramu, i na Fejsu. Ljudi su sami pokazali afinitet za mnom pa je postojala tržišna potreba za moj smjer. Luka i ja smo u tih deset godina stvarno odlično funkcionirali i smatram to predivnim periodom, ali svatko je otišao svojim putem. Umjesto toga, on sad čeka četvrto dijete pa je njegov fokus na obitelji. On radi svoj orkestar. 

Ovo ti je prva solo turneja. Mijenja li se nešto konkretno u tvom pristupu sad kad si sam i koliko je naporna svjetska turneja? 

Sva iskustva koja sam skupio u 2Cellos dovela su me do toga da se na pozornici osjećam toliko prirodno kao da pripadam tamo. Meni je najprirodnija stvar biti na tom stageu i raditi show. Meni ne igra u kojem sam formatu. 

Pa da, ti si i unutar 2Cellosa funkcionirao kao solo igrač i istaknuti dio grupe pa je ovo zapravo prirodni kontinuitet. Međutim, je li bilo teško izgraditi solo priču budući da te se godinama vezalo isključivo uz brend 2Cellos?

Tu se zapravo dogodilo nešto fascinantno. U posljednje dvije godine 2Cellosa, kako se moj solo smjer počeo razvijati, milijuni fanova koji su me počeli slušati nisu ni čuli za 2Cellos. Mi smo kao grupa bili kao neka rock verzija klasike, a ja sam više otišao u ovaj romantični/latino smjer pa se dosta toga zapravo nije ni clashalo. 

Kakve su reakcije na solo album The Player?

Super, to je više za ženski dio publike. No ja se ne žalim. Žene vole mene, ja volim žene i to je obostrana ljubav. Drago mi je da 99 posto publike čine žene. 

Kako se nosiš s negativnim reakcijama? Čitaš li komentare? Jesi li vidio reakcije na svoj "vinarski video", masovno su te kritizirali u komentarima?

Ma, tko bi uopće imao vremena čitati sve te komentare? A što se videa tiče, ja sam se samo dobro zajebavao. Meni je fascinantno koliko ljudi uopće ne kuži humor i ironiju i koliko su to ozbiljno doživjeli. Ja samog sebe ne shvaćam ozbiljno. 

Kako ide tvoj vinarski pothvat? 

To je jedna nova stvar u mom životu, ali situacija je takva da ja nemam ni vremena svemu se posvetiti onoliko koliko bih trebao, ali, eto, korak po korak. 

U trendu si, mnogi slavni ulažu u neki posao s alkoholnim pićima. Uglavnom biraju žestoka pića, a ti si se odlučio za vino. 

Vino više paše uz ovaj moj đir. Postoji ona stara izreka o ženama, vinu i pjesmama. To se uklapa u moju priču. Vino i gitare. 

Surađivao si s ogromnim brojem svjetskih zvijezda, postoji li neka koja se posebno izdvaja i zašto? Možeš reći i ako ti neka od tih suradnji nije sjela.

Mislim, Oliver je Oliver. To me vraća u djetinjstvo i to je jedna posebna veza jer uz te sam pjesme odrastao. Kad čuješ njegov glas, odmah si na moru, vidiš galeba, to je automatska nostalgija i neusporedivo je s bilo čim drugim. 

Ove druge suradnje su nevjerojatne u smislu da uopće surađuješ sa svim tim ljudima. Danas sviraš operu s Bocellijem, sutra rokaš s Peppersima, prekosutra s Eltonom, koji je neki treći smjer, pa Aerosmith, U2... To su tako različiti svjetovi da nema veze jedno s drugim, a ja sam opet čelist koji je u svim tim kombinacijama završio. To je suludo, ali to je ujedno i poanta onoga što sam htio dokazati, a to je da je čelo instrument koji se može u sve uklopiti. 

Sve si isprobao, još ti samo rap preostaje. 

E da, to još nisam. Ne znam kako će repati preko čela. 

Ma, snašli bi se oni. 

A istina. Moglo bi se, ali ja sam više ljubitelj ovih glazbenika stare škole, to je ono što ja osjećam i ne snalazim se baš u ovim novim smjerovima. Nikad nisam bio čovjek od trendova. Ono što opstaju su evergreeni i s razlogom opstaju, a ja sam uvijek bio privučen tom tipu glazbe. Čak sam i kao klinac bio stara duša. 

Žao mi je da mi se čini kao da je danas sve lišeno te melodije. 

Možda je oduvijek bilo tako, a mi samo starimo pa idealiziramo "bolja vremena". 

Da, ali danas je sve instant, više ni za koga ne možeš reći da je legenda. Tko su danas Sinatra, Elvis, Jackson, Freddie? Svi su neke zvjezdice, sve je prepuno tih neki repera/trapera, ali tko će od njih ostaviti trag?

Kakva je bila suradnja s grupom U2?

Našli smo se u njihovoj vili na jugu Francuske. Chillali, jamali, jeli, pili i improvizirali. U2 su legende. 

Doživljavaš li sve te suradnje čisto profesionalno ili postoji ipak taj starstruck moment?

Gledam to kao ostvarenje dječačkih snova. To je ogromna čast da te uopće zovu. To je najveći kompliment. No to je kreativna atmosfera u kojoj radimo. Došao sam snimiti jednu pjesmu i na kraju smo ih snimili pet. 

Svjetska, pogotovo američka glazbena industrija nezamislivo je uhodana i gotovo hermetički zatvorena za autsajdere. Koliko je teško za doslovno "dva lika iz Hrvatske" probiti se i snaći unutar dobro podmazane mašinerije?

Ono što smo tada počeli bilo je nešto novo. Ti prije toga kao čelist nisi ni mogao sanjati o karijeri u popu. To je naš izum. Bilo je nezamislivo da čelo napuni Arenu. Nije moglo napuniti ni Glazbeni zavod, a kamoli Arenu. 

Gledajući s odmakom, tvoja razina popularnosti nezamisliva je mnogima na sceni. Jesi li bio psihički spreman za sve ovo što ti se dogodilo otkako ste eksplodirali na sceni?

Od malih nogu sam u svom filmu i viziji. Težio sam tome. Kad je krenulo s 2Cellos, iza sebe smo imali takvu rigoroznu školu i tempo. Nikada nismo preskakali korake, sve smo radili postepeno i strpljivo. Tako smo se gradili i čeličili tako da nas ništa od toga nije našlo nespremne. Osim toga, dobro smo i skromno odgojeni pa nismo imali sulude prohtjeve, a i dandanas smo takvi. Nikada nismo imali te zvjezdane ideje, a meni i dalje takve stvari nisu jasne. 

Sreo si mnoge zvijezde, jesi li se susreo s nekima koji su malo zabrijali?

Osobno, nisam se susreo s tim. Sa mnom su se svi ponašali normalno jer funkcioniramo na toj kreativnoj valnoj dužini i srećemo se u specifičnim okolnostima. Ne znam kako se ponašaju prema drugima, ali prema meni nisu. S njima imam samo najnormalnija iskustva. 

Vrlo bazično pitanje, ali je li te slava promijenila i na koji način? Pitam jer uspješni glazbenici često govore da se nije promijenilo ništa, ali objektivno jest. Na kraju krajeva, mijenja se odnos drugih prema tebi, a sa svjetskim uspjehom dolaze i potpuno novi tipovi ljudi, što neminovno mijenja i tebe. Kako si se ti s vremenom mijenjao i prilagođavao svemu što se događalo?

U početku si klinac i mnogo toga ne kužiš pa radiš neke greške. Elton mi je rekao da je neke stvari posložio tek nakon 40 godina karijere. Na kraju krajeva, pojave se svi ti lešinari i hijene pa te to zatekne jer si kao klinac još uvijek naivan, ali vrlo brzo sam se snašao. Nikad nisi spreman do kraja jer ti su ljudi maheri, ali to gledaš kao dio priče. Nekad svjesno zažmiriš na to i praviš se glup. 

Jesu li te ljudi oko tebe uspjeli zaštititi od toga?

Ja sam imao ludu sreću da sam imao instinkt i maknuo se na vrijeme od nekih ljudi i situacija. Nekad i nesvjesno. No s vremenom sazrijevaš i vidiš. Nažalost, s vremenom neki ljudi nestaju iz tvog života jer moje iskustvo je toliko specifično i jednostavno ne mogu pričati o tome s prijateljima iz djetinjstva. Nitko se ne može poistovjetiti s tvojim problemima. Na tom nivou nemaš s kim podijeliti svoje probleme. To, naravno, ne znači da su njihovi problemi išta manji, ali drukčiji su. 

Da, nemoguće je pričati o nekim stvarima a da ne ispadne kao da se kurčiš. Ti si mjesec dana okružen ljudima kao što su Elton John, Bono i zvijezde tog kalibra. Nemoguće je opisivati svoja iskustva a da ne djeluje kao name dropanje. 

Da, ispadaš bahato. Kao žališ se nešto, a njima to djeluje kao vrhunsko iskustvo. Tako da neki ljudi s vremenom jednostavno nestanu iz tvog kruga. Istina je ono što kažu da si na vrhu često najusamljeniji. Velika je istina u tome. 

Jesi li onda među ljudima koji te razumiju i koji su prošli što i ti uspio pronaći neke ljude koje smatraš prijateljima?

Problem je to da sam ja vuk samotnjak po prirodi i nemam potrebu imati ne znam kakvo društvo ni ekipu. Uvijek sam bio introvert u svom filmu i stvaralaštvu. Nisam imao potrebu za druženjima. Ali da, opušteniji sam među ljudima koji me razumiju i razumiju ono kroz što prolazim.  

Ostvario si ono što se generalno percipira kao uspjeh (slava, novac, žene). Kako ti definiraš uspjeh? U kojem si trenutku ti shvatio da si uspio?

Uspjeh je doći do toga nivoa na kojem imaš slobodu da te nitko ne sputava, veže ti ruke, postavlja pravila. Budući da smo se sami stvorili, mi imamo tu sreću da smo se od starta to postavili jer znam da ne bih mogao podnijeti da mi netko govori što trebam. A uvijek se pojavi neki debos koji se pravi pametan i "zna" što bi bilo najbolje. 

Kako ti se kao introvertu bilo prilagoditi velikim binama? 

Na pozornici nisam introvert. Tamo se pretvorim u životinju i ljudi i publika su mi oduvijek bili prirodno okruženje. Moja introvertiranost mi je veći problem bila u socijalnim situacijama. Tu mi je trebalo neko vrijeme da se otvorim i opustim. Nisam u startu bio takav. Cijelog sam života bio fokusiran na čelo i vježbu i onda kad smo odjednom bili bačeni u taj šoubiznis, trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na sve te situacije. I sad sam komunikativan. 

Uzmeš li u obzir sva iskustva u karijeri, što bi sugerirao nekome tko tek počinje kako bi zaobišao neka negativna iskustva?

Ja ne vjerujem u to. Ja iskreno vjerujem da moraš proći sve najgore stvari jer nećeš se izgraditi kao osoba ako ne radiš greške i ne sretneš pogrešne ljude. To te očeliči. Bolje da si svjestan i realan. 

Kad si klinjo, sve nekako radiš po inerciji. Tek s godinama počinješ postavljati neka pitanja. Ja tek danas shvaćam kako funkcioniraju neke stvari kao što su financije, firme i slično. Tek kasnije na red dolaze neke stvari i tek onda shvatiš da te netko tko zna koliko puta prevario. 

Djeluješ, barem u intervjuima, kao netko tko uživa u tom "ladies man" statusu koji ti mediji neprestano nameću. Kako je slava promijenila tvoj odnos prema vezama, ženama i misliš li da će ti se nakon svih ovih iskustava biti jednostavno skrasiti?

Nisam razmišljao o tome. Samo znam da mi se trenutno ne žuri. To će se vjerojatno dogoditi kad se budem najmanje nadao, a do onda ću uživati u životu. Meni su žene oduvijek bile muze i inspiracija. Rekao bih čak da su mi bile glavni pokretač. Ženska energija me pokreće i puni. To je čista inspiracija. 

Kako je došlo do titule "najbolji ljubavnik iz svijeta glazbe s ovih prostora"? Žene dijele iskustva ili samo tvoj PR radi dobar posao?

Očito se usmenom predajom proširilo. Ja se ne hvalim. Nisam tinejdžer da to pričam. Imam besplatan PR. Same šire vijest. 

Smeta li ti što se mediji ponekad više bave tvojim privatnim životom nego glazbom?

Svi znamo koliko mediji mogu biti površni, ali isto tako znaš da mediji neće pisati o nekoj dobroj frazi i kako si "zavibrirao". Toga već dugo nema pa to i prihvatiš kao nešto normalno. Zapravo te šokira kad te netko uopće pita o glazbi. Sve je jako površno i postaje površnije zbog društvenih mreža. Tako je kako je. 

Kad bi radio autorsku glazbu, kako bi to zvučalo?

Samo lijepe melodije, Morricone đir. Ja sam melodiozni lik. Estetski lik. Vizualno i zvučno. 

Djeluje mi kao da čelo doživljavaš kao vokal. Bi li to bila čisto instrumentalna glazba ili bi dopustio da netko pjeva preko tvojih instrumentala?

Ja ne bih pjevao. Možda, ali mislim da čelo najbolje funkcionira u toj instrumentalnoj varijanti, a uz to nema ni potrebe za riječima. Instrumentalna glazba je univerzalna i svi je razumiju. Nema jezične barijere. Razumiju je i osjećaju u Kini i Americi, i Zimbabveu, i Škotskoj.  

Ajmo samo za kraj, što zagrebačka publika može očekivati od koncerta u Areni?

Megaspektakl. Moj prvi veliki show kao Hauser u Zagrebu i Areni. To će biti cijeli dijapazon. Od klasike, romantike, do latino ludila koji će sve dići na noge. Ja sam šoumen i volim show za publiku. Meni je publika član benda. Meni su oni najbitniji. Ja sam performer i od malih nogu me fasciniraju ljudi kao Freddie, Michael Jackson i slični. To me inspiriralo. Ja sam uvijek više naginjao performanceu. Meni je uvijek fokus bio na karizmi. 

Nikad nisam volio ove koji mogu napisati pjesmu, ali je ne znaju izvesti. Volim taj show i spektakl. Volim ljude koji su veći od života. Ja sam tome težio i to želim i raditi.