Screenshot: TED Talk

OSIM ako ga nemate ili niste debelo ogrezli u poricanju, vrlo vjerojatno ste svjesni da ste ovisni o svom pametnom telefonu. Naravno, naša omiljena igračka je ponekad naš najbolji prijatelj, naš prozor u svijet, naša veza s prijateljima i rodbinom i naš vodič kada smo izgubljeni.

U isto vrijeme, naši pametni telefoni su i naši dileri.

Kao što piše Wired, nitko u posljednjih 12 mjeseci nije učinio više od Tristana Harrisa da objasni naš kompleksni odnos s pametnim uređajima. Ovaj bivši zaposlenik Googlea izuzetno je aktivan na društvenim mrežama kada je riječ o kritikama usmjerenim protiv velikih platformi kao što su Apple, Facebook, Google, YouTube, Snapchat, Twitter i Instagram koje čine sve kako bi nas usisale u svoj svijet i oduzele nam vrijeme koje bismo, gledajući s odmakom, radije potrošili na nešto drugo.

Osnovao je i neprofitnu udrugu Time Well Spent koja se posvetila zaustavljanju velikih kompanija koje nam polagano "otimaju umove".

Na internetu se nedavno pojavio jedno od njegovih predavanja na TED-u koje je održao prošlog ožujka i tijekom kojeg je predložio renesansu našeg online života što bi nas oslobodilo od kontrole i manipulacije raznoraznih aplikacija, internetskih stranica, oglašivača i notifikacija.

U razgovoru s Nicholasom Thompsonom dodatno je pojasnio svoje ideje.

Sve je u rukama nekoliko kompanija

"Prvi puta sam o ovoj temi govorio u emisiji 60 Minutes, a radilo se o načinima na koji tehnološka industrija koristi dizajnerske tehnike kako bi prikovala ljude za ekrane što je duže i češće moguće. I ne rade to zato što su zli već zato što su uključeni u utrku za našom pažnjom. Kasnije sam gostovao i na podcastu Sama Harrisa, a taj razgovor je postao viralan i mislim da ga je do danas poslušalo nekoliko milijuna ljudi", govori Harris i dodaje da se radi o velikom problemu.

Naime, tehnologija svakodnevno utječe na to kako će dvije milijarde ljudi razmišljati i u što će vjerovati. Ovo je vjerojatno jedan od najučinkovitijih načina da utječete na tako velik broj ljudi. Takav utjecaj nemaju ni religije ni svjetske vlade.

"Ono što imamo jesu tri kompanije koje imaju sustav nad kojim, iskreno, nemaju kontrolu. Imamo newsfeedove, preporučene videe i što god stavljaju pred vas, a sve to utječe na ono što ljudi rade sa svojim vremenom i ono što gledaju", govori Harris i objašnjava da su kompanije o kojima govori Apple i Google (dizajniraju operativne sustave, uređaje i softver koji uređaji koriste) i Facebook, Instagram, YouTube i Snapchat (mjesta na kojima ljudi provode najviše vremena).

Iako bi vam se njegova priča o "otimačima umova" na prvi pogled mogla učiniti pomalo "davidickeovski", radi se o stvarima koje su svima razumljive i iza kojih ne postoji neka složena teorija zavjere. Jednostavno rečeno, sustavi postaju sve bolji i bolji po pitanju kontrole onoga što radimo sa slobodnim vremenom. Snapchat "streakovi" tjeraju klince da neprestano komuniciraju sa svojim prijateljima, opcija autoplay tjera nas da više vremena provodimo na YouTubeu i Netflixu, društvene mreže daju nam do znanja tko je online i jesu li gledali naš profil, a sve to iz dana u dan tjera nas da više vremena provodimo na određenim servisima.

Problem je u tome da su ti sustavi daleko učinkovitiji u "otimanju" naše pažnje nego što smo mi u stanju kontrolirati je. Harrisova je želja reformirati "ekonomiju pozornosti".

Prvi korak

"Prvi korak je transformirati našu svijest o nama samima. Ljudi često vjeruju da je druge ljude lakše uvjeriti jer mi smo pametniji i nećemo dopustiti ono što si dopuštaju drugi. Važno je razumjeti da svijet doživljavamo umom, a da naše tijelo funkcionira na evolucijskom hardveru koji je star milijunima godinama. U isto vrijeme borimo se protiv tisuća inženjera i personaliziranih podataka o tome kako i što radimo", objašnjava Harris.

Najvažnije je procijeniti u kojem smo trenutku postali žrtvama manipulacije, a čak i Harris tvrdi da je to pitanje na koje je teško dati jednostavan odgovor.

"Za početak treba reći da ovo otimanje nije nužno loša stvar jer ponekad imamo osjećaj da smo kvalitetno proveli vrijeme. Ne protivim se tehnologiji, a svi nas svakodnevno uvjeravaju da bismo trebali učiniti ovo ili ono. Međutim, ono što je bitno naglasiti u ovom ratu za pozornost jest da će sustavi postajati sve bolji i bolji u usmjeravanju korisnika prema vlastitim ciljevima, a ne ciljevima korisnika. Možda ćemo i uživati u onome na što nas natjeraju zbog čega nam se ponekad čini da smo sami donijeli odluku. Primjerice, zaboravljamo da se idući video pokrenuo i bili smo sretni jer smo ga pogledali. No, u stvarnosti netko vas je na to natjerao. Svi ti ljudi koji rade na tome da izaberu savršeni sljedeći YouTube video za vas ne znaju da je dva sata ujutro i da biste trebali spavati. Ne rade za vas, rade za to da provedete više vremena na njihovom servisu", priča Harris.

Drugi korak

Što se drugog koraka reforme tiče, Harris predlaže transformaciju dizajna koji bi blokirao tehnološku manipulaciju i veću kontrolu stavio u ruke korisnika koji bi sam odlučivali što će raditi s vlastitim vremenom.

"Jedan od primjera koji sam dao tijekom svog govora na TED-u je ideja da opciju 'komentiraj' zamijenimo s opcijom 'nađimo se'. Tijekom prošlih izbora otkrili smo da rasprave ne uspijevaju na društvenim mrežama. Ljudi bi objavili nešto kontroverzno, a ispod se nalaze prozori za komentare koji samu raspiruju vatru rata tijekom kojeg ljudi iznose svoje stavove u malenim prozorima. Ljudi pogrešno tumače tuđe ideje, a njihovi stavi kompresirani su u te malene prozore teksta. To izaziva stres i tjera ljude da mrze jedni druge. Zamislite kako bi to izgledalo kada bismo to zamijenili opcijom 'nađimo se'. O svim tim kontroverznim temama ne biste raspravljali na poslu na kojem bi vas taj razgovor 20 puta omeo već za večerom, oči u oči. Umjesto da vas Facebook neprestano uvlači u raspravu notifikacijama, imali biste dva i pol sata dug razgovor", objašnjava Harris.

Nekima bi se ovo moglo učiniti kao prilično neučinkovit način da neku raspravu privedete kraju jer tko kaže da bi razgovor uživo promijenio bilo što i zbog čega bi upravo ovo bio bolji način komunikacije. S tim se slaže i Harris koji ne tvrdi da je ovo idealno rješenje, ali dodaje i da cilj Facebooka i njihovih dizajnera u ovom trenutku nije osmisliti najbolji način komunikacije već natjerati ljude da što više vremena provode na njihovoj platformi.

Ono što Harris predlaže zapravo je preusmjeriti industriju da razmišlja o tome što je najbolje za ljude i kako da što kvalitetnije provode svoje vrijeme.

"Pričao sam i o ideji opcije 'promijeni moje mišljenje'. Zamislite da na Facebooku postoji ta opcija. Facebook je ionako mjesto na kojem se već vode fantastične rasprave, ali dizajneri bi trebali početi razmišljati o tome kako dodatno potaknuti te konstruktivne razgovore. Netko mi je ukazao na to da na Redditu postoji nešto što se zove 'changemyview'. Radi se o mjestu na kojem ljudi postavljaju pitanja, a premisa je da promijene mišljenje o nekoj temi. I to je jako jako dobro. Bilo bi to daleko kvalitetnije provedeno vrijeme", tvrdi Harris.

Treći korak

Treći korak je mijenjanje poslovnog modela i odgovornosti s posebnim naglaskom na modelu oglašavanja koji samo potiče da ljudi provode što više vremena pred ekranima i da velike kompanije imaju što veći uvid u vaše razmišljanje. Međutim, Harris tvrdi da alternativa ovom modelu trenutno ne postoji.

"Poruka koju u ovom trenutku treba poslati je da je ovo pravo vrijeme da promijenimo smjer. U ovom trenutku dvije milijarde ljudi već je prikopčano na ovaj automatizirani sustav koji naše misli usmjerava, ili prema personaliziranim oglasima, ili dezinformacijama ili teorijama zavjere. Sve je to automatizirano, vlasnici sustava ne mogu pratiti sve što se događa i nemaju kontrolu nad tim. Ovo nije filozofska rasprava već nešto što se stvarno događa", objašnjava Harris.

Jedan od načina je da se u sve uključi država koja bi djelovala u interesu naroda, ali to nikada nije najbolja opcija. Pitanje je hoće li kompanije reagirati pravovremeno i stvoriti sustav samoregulacije koji bi stvorio balans između onoga što je istovremeno dobro i za korisnike i za kompanije.

Veliki utjecaj mogao bi imati Apple jer njihov poslovni model ne ovisi o pažnji korisnika. Mogli bi definirati pravila igre. Primjerice, aplikacije u AppStoreu rangirane su prema broju skidanja ili tome koliko se koriste, ali ne mora biti tako: "Što bi se dogodilo da promijene pravila i da utrka prema vrhu ljestvice ovisi o tome koje aplikacije najviše pomažu ljudima u različitim aspektima njihovih života. Mislim da su oni u poziciji da to učine", tvrdi Harris i dodaje da situaciju mogu mijenjati i redizajnom početnog zaslona koji vas od jutra ne bi zasipao gomilom notifikacija: "Kad biste se probudili dočekao bi vas jutarnji zaslon koji bi vam pomogao da se probudite što bi značilo da na njemu nema ničeg. Kao trgovine koje nekoć nisu radile do 10 sati. U ovom trenutku nemate način da to kontrolirate. Apple bi to mogao učiniti sam ili omogućiti tržištu da umjesto njih postave ta ograničenja i osmisle nešto što bi najbolje funkcioniralo za korisnike".

Dodatni problem su i dezinformacije ili cyberbullying na koje društvene mreže, posebno Facebook, troše premalo vremena. Isto tako, svi ovi servisi imaju monopol nad vijestima, a Harris smatra: "Kada bi to htjeli, mogli bi utišati moj glas. Mogli bi se pobrinuti da nitko ne pročita ovaj članak, a to je problem o kojem govorimo. Dvije milijarde umova je oteto. Moramo o tome međusobno razgovarati i izvršiti pritisak na kompanije koje to mogu promijeniti".