Druga priča zvala se "Od garaže do 150 zaposlenih." Preplavio me neki osjećaj ponosa. Osjećaj iskupljenja. Onda sam se imaginarno ošamarila i zapitala kome se to dovraga iskupljujem(o).

 

Možda zato što priča o Hercegovcima u Hrvatskoj i među fetivim Hrvatima započinje u jednom dućanu, negdje na periferiji Zagreba, kada visoka i sisata Hercegovka dolazi zagorčati život blagajnici Barici i njezinim kolegicama s posla. One rade za neku bijednu plaću, trpe teror, režu salamu i tjeraju štakore iz dućana dok ih maltretira šef. Hrvatska stvarnost, reklo bi se na prvu. Valjalo je pronaći krivca za probleme.

 

Blagajnica hoće ići na more s bolesnim djetetom, šef je pušta, ali mijenja planove nakon što mu zla sisata Hercegovka pomuti razum i odluči ići u Neum (btw Hercegovci ne ljetuju u Neumu, velika greška scenarija, ne ljetujemo ni u Makarskoj, ako je to vaša sljedeća misao).

Naravno, u filmu je dobra Zagrepčanka Barica na kraju istjerala svoje, dok se zla sisata Hercegovka smrzavala zajedno sa šefom u hladnjači.

 

I to je, otprilike, podjela Hercegovaca među fetivim Hrvatima. Ili su zle sisate Hercegovke krive za sve probleme dobrih fetivih Hrvatica, ili su Hercegovci bezubi idioti koji iskorištavaju blagodati zemlje u koju su došli živjeti. Nema trećeg, i zato je priča iz Mostara čudo koje su fetivi Hrvati napljuvali na ovom portalu. Gle – Hercegovac, pa ima zube! Gle – Hercegovac, pa obrazovan! Gle, tako ti boga, Hercegovac pa nije lopov.

 

Hrvatski problemi pak, nisu samo Hercegovci koji varaju, kradu i bezubi uništavaju svete hrvatske živote. Hrvatski problemi su i Srbi. Uspjeh Srbina iz Hrvatske obično se prati komentarima o vožnji traktorom do Beograda, a uspjeh Srbina iz Srbije nema mjesta na hrvatskom portalu. Gle – Srbin, pa ne kolje! Gle – Srbin, pa obrazovan! Gle, tako ti boga, Srbin, pa nije lopov, ubojica, koljač i štovatelj Vojislava Šešelja.

 

Hrvatska fejk desnica i desni lažni domoljubi užasno mrze sve što je srpsko. Oni broje srpska krvna zrnca i analiziraju prezimena. To su desni nacionalisti i fašisti. Za svaki njihov problem kriv je Srbin i svatko tko Srbina ne mrzi.

Hrvatska fejk ljevica i lažni antifašisti mrze sve što mrzi Srbina. Redovito su gosti u Beogradu i Novom Sadu, "ah tako je lijepo bratstvo i jedinstvo", viču. I takvi najčešće mrze Hercegovca. Za svaki njihov problem kriv je Hercegovac. Za svakog lopova, koji se sasvim slučajno rodio u Hercegovini krivo je njegovo podrijetlo. (Ah, on nas krade, čovjek voli fontane jer u Hercegovini nema vode.)

Tako ispada da se većina naroda u Hrvatskoj ne dijeli na nacionaliste i antinacionaliste. Dijeli se na desne i lijeve nacionaliste. Dok desni u čovjeku traže tragove srpske krvi, lijevi u čovjeku traže tragove hercegovačke.

 

I iako je tužno što je zemlja puna lopova, zanimljivo je vidjeti da najgori od njih ipak nisu rođeni u Hercegovini. Niti imaju "srpsko prezime". Najveći lopovi u povijesti rođeni su kao čistokrvni Hrvati. U velikim gradovima gdje ima vode, fontana, zdravih zubi i teniskih terena. Kao što su najgori u Hercegovini rođeni u sred Hercegovine. I najgori u Srbiji rođeni tamo. Svi ponajviše pokrali i uništili baš svoje.

 

I zanimljivo je vidjeti da ni ove godine u Hrvatskoj nikakva zločesta sisata Hercegovka nije kriva što blagajnice nisu otišle na more. 

 

Dovoljno sam "prosipala hercegovačku pamet“, vrijeme je da privedemo ovaj tekst kraju. Uzdravlje svima koji ne broje krvna zrnca i zube. I nekom budućem filmu koji će se usuditi prikazati tko to doista blagajnice ne pušta na more.