Živac Maradona: Otpisali su me kao propalitet i narkomana, a danas me žicaju sliku
HRVATSKA hip-hop scena bez ikakve je sumnje ono najaktivnije i najšarenije što domaća glazba unazad 20 godina nudi, a dokaz tome je i uistinu impresivan broj izvođača koji, bez pomoći izdavačkih kuća, uspijevaju nadrasti okvire underground scene (što god to u današnje vrijeme značilo) i snagom usmene predaje postati nešto što prepoznaju i na alternativnu scenu prečesto "imuni" mainstream mediji.
Jedno od tih imena je i Živac Maradona, reper koji je donedavno bio samo jedan od izvođača s aktivne dalmatinske scene da bi u relativno kratkom vremenu postao prepoznat i od strane onih koji hip-hop prate samo marginalno. I unatoč činjenici da hrvatska hip-hop scena proživljava svoju "treću renesansu" u posljednjih dvadesetak godina, ovaj 33-godišnji reper iz Makarske, pravog imena Marko Trnavac, svojim je prvijencem "Slom živaca" pokazao da mjesta za svježa imena još uvijek ima.
Album je najavio s čak četiri odlično prihvaćena singla od kojih je svaki svoje mjesto našao među trending videima, a to mu je donijelo i veću medijsku prisutnost iliti "njegovih pet minuta". I to sve bez pomoći izdavača, kao što je to čest slučaj s većinom bendova i izvođača koji su uspjeli. Ipak, ponuda je bilo: "Bio sam u ozbiljnim pregovorima s nekim od najjačih kuća, ali sam se odlučio na samostalni put. Imam samo streaming deal s izdavačkom kućom YEM jer kao fizička osoba ne bih mogao pristupiti streaming servisima bez posrednika. Ali to je to."
Ništa se nije dogodilo preko noći
Kao što to i obično biva, Živac nije tu od jučer i nije jedan od onih koji su se "proslavili preko noći".
Osim što već godinama pokušava, kao što to sam kaže, "upisati se u knjigu hrvatskog hip-hopa", pripada i "međugeneraciji" izvođača koje je nešto teže "uladičiti" jer u isto je vrijeme jedan od onih koji su odrasli na prvom valu koji su predvodili Tram 11, El Bahattee i Nered i Stoka, ali i dovoljno mlad da bude prepoznat od strane dijela scene kojom dominiraju trap izvođači čiji se izričaj osjetno razlikuje od onoga što su kultivirale socijalno osvještenije starije generacije. Ukratko, Živac egzistira na finoj granici između dvije struje i to se pokazalo kao dobitna kombinacija.
Jedan od razloga uspjeha je i to da je neosporno autorski sazrio i došao do stadija da je u stanju ono što želi na kvalitetan način predstaviti publici i artikulirati stil kojim će se isticati na sceni.
"Potrebno je puno truda, rada i odricanja da bi se nešto postiglo. U tom je smislu ovo težak posao, ali mišljenja sam i da kvaliteta uvijek i bez iznimke mora isplivati. Ako se to ne desi, onda mijenjaj zanat jer te očito lažu svi oni oko tebe koji govore: ubijaš care".
"Ne da nisu pomagali već su spoticali noge"
A priča o "ubijanju" nije bilo previše izvan prijateljskih krugova jer, kao što sam kaže, na putu do prvog albuma sve je bilo prepuno razočarenja i iskustava koja su ga obeshrabrila: "Po prirodi sam idealist pa sam mislio da sve funkcionira na principu ljubavi prema muzici. Mislio sam da je dovoljno da te netko od poznatih kolega prepozna i pogura, ali to ne može biti dalje od istine. Ne da me nisu pogurali, već ti i spotiču noge kad god stignu. Svi obećavaju kad smo oči u oči, ali čim okrenu leđa, sve tvoje poruke su na seen. Tako da bih mlađima poručio dvije narodne poslovice: u se i u svoje kljuse i plati pa se rugaj. Jer sve što sam rekao odnosi se na cijelu regionalnu scenu osim na Vojka V koji je uvijek ispoštovao sva obećanja i dogovore."
A budući da mu umjetničko ime odgovara karakteru, Živac se tijekom godina zakačio s mnogim kolegama sa scene i to je dobro poznato svima koji ga posljednjih nekoliko godina prate: "Svi se ti ljudi ponašaju kao da na sceni ima mjesta samo za jednoga, ponašaju se kao da će oni ostati gladni kruha ako netko drugi zasja, a to govori o kakvim se egotriperašima i lažnim veličinama radi. A kačio sam se previše njih i to su završene priče. Ne želim ljudima koji to ne zaslužuju dizati rejting sad kad je došlo mojih pet minuta."
Jedna od tih osoba je i Krešo Bengalka s kojim je Živac nekoć surađivao, a danas za njega ima samo ovu rečenicu: "Krešo Bengalka jedna je od onih individua koje nimalo ne zaslužuju biti spomenute od mene u niti jednom, pa čak ni negativnom kontekstu... Toliko o tome."
Ipak, dobio je kratku "posvetu" na novom albumu.
O sceni i trap cajkama
Kao pripadnik novog vala koji DNK dijeli s izvornom hip-hop ekipom ne sluša, ali pretjerano ni ne osuđuje ono što je trenutno hit na sceni.
Naravno, riječ je o neizbježnim trap cajkama: "To je stvar slobodnog tržišta i pravila ponude i potražnje. Da nitko ne sluša trap cajke, ne bi ih ni bilo pa, prema tome, s time niti bilo kojim drugim žanrom nemam problema. Imam problema s ekipom koja to konzumira jer u takvoj glazbi sve svodi na 'poist, popit, poprč't' te materijalistički pristup životu. Nisam neki fan, ali tko voli, nek izvoli."
O budućnosti scene kojoj pripada govori s optimizmom, ali i svjestan je da je jednim dijelom obilježava nedostatak autentičnosti, što u svom djelovanju pokušava svesti na minimum: "Dolazim iz neke druge ere i shvaćanja hip-hop priče, kad su ljude zaista testirali zbog onoga što izgovaraju u pjesmama. Naravno, uvijek postoji malo karikiranja, satire i preuveličavanja, ali to je tu zato da priča bude zabavnije i pitkija. Nekad me to što današnji izvođači lažu i obmanjuju djecu smetalo do te mjere da sam ih želio tući, a u svom sam si prvom promo-runu prošle godine dao oduška i sve ih poimence prozvao, ali shvatio sam da se to ne isplati jer ljudima je, čini se, draža laž nego surova i ružna istina. Oni su me popljuvali jer, kao, tko sam ja da im govorim istinu pa sam odustao od borbe s vjetrenjačama."
"Oni koji su me otpisali kao propalitet i narkomana danas me žicaju sliku"
Što se pak novog albuma tiče, Živac nam je objasnio: "Album je nastao u periodu od godinu dana. Počeo sam raditi na početku pandemije (veljača 2020.), a završio ga u veljači ove godine. Album ima 10 pjesama i Bonus Track, a na njemu nemam ni jedno gostovanje jer sam odlučio svima, a prvenstveno samom sebi, dokazati da to mogu sam. Isto tako, zaključio sam i da se nitko ne bi baš lagano uklopio u 30 godina mog pakla."
A pakao o kojem priča su problemi s drogama o čemu otvoreno govori i kaže da je to dio života kojeg se ne srami i nešto što mu je pomoglo da prije sazre kao osoba.
"Prestao sam s tim zahvaljujući nizu događaja, situacija i iskustava. Kad si u tom điru, stalno iznova dotičeš dno u toj mjeri da se odjednom počneš gaditi samom sebi jer si pička bez karaktera i stalno ponavljaš iste greške i jedeš ista govna. U tim situacijama postoje dvije skupine ljudi: oni koji nemaju snage to srezati pa se unište do kraja i rijetki poput mene koji se trgnu, udare kontru i posvete se nečem pametnijem i produktivnijem", govori nam.
Iako je kroz to prošao, danas nema problema s tim da je dio scene koja, u jednom dijelu, promovira i glorificira droge: "Smatram da mi kao glazbenici imamo utjecaj na mlade, ali ne mislim da je jedina svrha glazbe educirati. Na roditeljima je da djeci usade temeljne životne i moralne vrijednosti. Nisam za promoviranje droga i konzumacije iz čiste obijesti, ali ako netko ima to iskustvo i dijeli ga, ne vidim u tome problem. Koliko god crna, tvrda, vulgarna i provokativna moja glazba bila, mislim da mladima prenosim najpozitivniju moguću poruku svojim primjerom. Preokrenuo sam svoj život za 180 od propaliteta i narkomana kojeg su svi otpisali i došao do toga da me ti isti danas žicaju sliku."
Iza albuma jaka ekipa, ispred njega - odlično koncertno ljeto
Album je tematski, kaže nam, fokusiran na njegov život, a jedina je iznimka singl Mimi Maradona, neobična pjesma posvećena njegovoj fascinaciji srpskom repericom Mimi Mercedes.
"To je konceptualna pjesma o kolegici čiji rad iznimno cijenim i dobra zajebancija. Ništa više. Imao sam ogromna očekivanja od te pjesme i jedna mi je od dražih, ali ljudi nisu shvatili šemu. Shvatili su je predoslovno. Vjerojatno zato što su mi druge pjesme drito u glavu. Kao da ću je stvarno zaprosit' ili "otet busom Promet Makarska". Ako ništa, to me naučilo da ne treba imati očekivanja, nego samo snimati pa što bude", objašnjava.
Za produkciju se jednim dijelom pobrinuo već svima poznati Vojko Vrućina s kojim je Živac surađivao i ranije, a tu su još i DJ Duje Dugiš, ProdKush i Torichelli, dok se za miks i master albuma pobrinuo osječki genijalac Z++.
Što se pak planova za budućnost tiče, repera očekuje aktivno koncertno ljeto jer nastupi se gomilaju (prvi veći nastup je onaj 3. srpnja u Splitu u sklopu Drito iz Zente), a do kraja ljeta bit će ih još više jer trenutno je jedno od najtraženijih novih imena.
Svjestan je da mora razviti debelu kožu jer negativnih je komentara uvijek puno: "Nije ugodno kad svoj život predstaviš k'o otvorenu knjigu, ali to sam izabrao i pomirio se s tim. Jednostavno moraš imati neprobojnu kožu, u suprotnom završiš k'o Vedran Bađun."
A svjestan je i da nema spavanja na lovorikama pa za jesen priprema rad na novom albumu: "U ovom si poslu relevantan koliko ti je relevantan zadnji singl. Dakle, rad, rad i samo rad. Doživio sam ovo maksimalno ozbiljno i ne želim propustiti priliku za koju sam se borio cijeli život. Ovo smatram svojim početkom. Otprilike kao da cijeli život treniram i napokon sam uspio potpisati za UFC. Tek sad počinje show."
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati