Foto: Shutterstock

ISTRAŽIVANJA su pokazala da su upravo djeca između dvije i četiri godine najnasilnija skupina u društvu. Sveučilište u Montrealu napravilo je studiju na 35 000 djece koja je otkrila kako djeca u toj dobi imaju više agresivnih ispada nego ikada kasnije u životu.

Znanstvenici kažu kako postoje dva tipa agresije: dominantna agresija kada dijete želi biti glavni, "Kralj pješčanika" i prijeteća agresija koja se javlja kao posljedica tjeskobe i straha. S ovakvom djecom treba postupati nježno kako bi stekla samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Agresiju ne treba uvijek povezivati sa zlobom, jer ona često može biti i posljedica umora, gladi ili bolesti.

Primjerice neko će dijete ugristi, jer je u tom trenutku to jedini način na koji se ono može nositi sa nastalom situacijom, a neka djeca ugrizu čisto da vide koje su posljedice toga. U takvim situacijama uloga roditelja je presudna. Važno je da djeca u predškolskoj dobi nauče kako agresija nije uvijek najbolje i jedino rješenje. Srećom nije teško primiriti agresivno dijete i to je sve dio procesa socijalizacije. Donosimo vam nekoliko savjeta kako to učiniti.

Od najranije dobi djeca mogu naučiti kako se smiriti. Kad im se obraćate umirujućim tonom ohrabrujete ih da nauče kako da se sami smire. Budite primjer takvog ponašanja tako što ćete govoriti smireno, biti strpljivi i ne reagirati pretjerano na stvari.

Mnogi roditelji griješe tako što osuđuju emociju, a ne ponašanje. Emocije su instinktivne i treba naučiti djecu kako da se nose s njima. Važno je fokusirati se na ponašanje, a ne na dijete. Nemojte govoriti djetetu da je zločesto već kažite kako je takvo ponašanje loše i dajte primjer pravilnog ponašanja.

Čak i ako vas dijete u igri ugrize za rame ili počupa za kosu važno je to shvatiti ozbiljno. Posjednite ga na pod i dajte mu vremena da se smiri,a zatim mu odlučnim glasom recite kako vam se takvo ponašanje ne sviđa. Važno je da se ne smijete ponašanju koje želite zaustaviti, jer djeca smijeh shvaćaju kao odobravanje.

Naučite vaše dijete emocionalni vokabular, baš kao što ste ga naučili i sve ostale riječi koje koristi. Primjerice kada je dijete jako ljuto i ima bijesni ispad recite: "Izgledaš vrlo ljut". Na taj način dijete počinje povezivati emocije s riječima. Djeca trebaju naučiti i kako ublažiti situaciju prije nego eskalira. Naučite vaše dijete da kaže: "Ne želim se više igrati".

Nemojte se prebrzo umiješati u dječju raspravu. Dajte svom djetetu priliku da samo riješi situaciju prije nego što reagirate. Ali ako vam se čini da se dijete ne ponaša primjereno ili je van granica trebate reagirati i usmjeriti ga prema ispravnom ponašanju. Ako se trebate umiješati u svađu prvo koristite ukor: "Prestani, nemoj ga udarati". Zatim objasnite zašto: " To boli druge ljude i to nije lijepo ponašanje". Na kraju ponudite alternativu: "Reci mami ako si ljut". Možete im predložiti da umjesto udaraca koriste riječi ili da se jednostavnu maknu. Ako se udaranje nastavi odvedite dijete ili ga kaznite malim time-outom. Kasnije dajte djetetu priliku za pomirenje, ali ne silite lažnu ispriku.   

Posramljivanje djeteta ili upotreba fizičkog nasilja je kontraproduktivna i samo potiče agresivno ponašanje. Neprestano govoriti o tome kako je žrtva uzrujana je također kontraproduktivno, jer se vaše dijete više neće brinuti o tome kako se drugo dijete osjeća već da li vi odobravate ili ne odobravate nastalu situaciju. Recite što imate o određenoj situaciji i više se nemojte na to vraćati.

Nagradite dobro ponašanje. Ako se djeca lijepo igraju pohvalite takvo ponašanje. Zapamtite da uvijek djetetu naglasite razlog zbog kojeg je nagrađeno, primjerice: "Jako sam ponosna na tebe, jer si se igrao bez svađanja i bacanja stvari".