Foto: Privatna fotografija, Ilustracija Index

KOLIKO su tate i mame zapravo slični? Jer ipak, žele iste stvari iako su u suštini različiti kao dan i noć. I nije to ništa strašno, zapravo je različitost ono što nas drži na okupu. Uostalom, zapitajte se biste li htjeli biti u vezi s osobom koja je jednaka – vama?

Različiti, iako želimo iste stvari

Nedavno sam na društvenim mrežama vidio sliku oca kako baca dijete u zrak i posljedično, perspektive koju ta situacija ostavlja u očima jednog neovisnog promatrača i – mame. Mame, one su te kojih se (ipak) najviše bojimo, strah su i trepet, “problematične” ako (i kada) napravimo nešto krivo. Međutim, mame mogu biti i najnježnije rame u teškim trenucima. Netko tko će vas zagrliti i reći da će sve biti u redu, reći da ne brinete, saslušati vas kada je potrebno i utješiti vas.

S druge strane, tate se doživljava kao na toj slici. Kada bacaju dijete u zrak to je najčešće “previsoko” i/ili “preopasno”. No i tate (kao uostalom i mame) naprijed tjera briga za dijete, a to nikako nemojte to zaboraviti. Samo, u opisu tatinog posla je da moraju prema djeci biti pustolovni, čitati i pričati im priče, ponekad ih uplašiti, često nasmijati i raditi svakakve gluposti. Zapravo, tate su najčešće samo “velika djeca”, zar ne?

Razlika u pristupu

Zbog čega dolazi do te razlike u pristupu i čiji je pristup bolji? Odgovor na to pitanje nije lagan, pa ću ga probati dati iz svoje perspektive. Činjenica jest da su majke najčešće puno više s djecom nego tate. Kada se dijete rodi, u pravilu mama ostaje doma s njim (porodiljni dopust), a tata se vraća na posao. Nije da (mi tate) to želimo, ali rijetko tko dobije na lotu ili se rodi besramno bogat – toliko da do kraja života ne mora ništa raditi.

I što onda preostaje tati? Kako se izboriti za dječju ljubav? Naravno, tata mora biti drukčiji. Ako to znači bacanje klinaca metar u zrak, onda ćemo ih bacati metar u zrak. Ako se maleni jako smije (a Luka uživa u bacanju i ljuljanju, kada krenemo nikako da se umori), onda nećemo prestati dok nam ruke ne otpadnu. Isto tako, novopečeni tate, spremite se na nošenje djece na nogama, rukama. Djeca se za vas “zakače” kao da ste veliki plišani medvjed. To je jednostavno u opisu tatinog posla. To je način kako da se izborimo za “dio slatkog kolača”. Možda vam se čini da su tate “više cool”, ali mame – ne brinite. Jer, mamu nitko ne može zamijeniti, a tate to niti ne pokušavaju.

No, želimo vam pomoći da se malo odmorite, možda pročitate neku dobru knjigu ili si priuštite onu kupku koju ste sanjali (i o kojoj pričate posljednja 2 tjedna;)). Zato ćemo kada smo s djetetom biti malo popustljivi nego vi. Dijete će možda pasti, malo se ogrebati, ali na kraju krajeva – pa svi smo bili djeca. Sjećate se onih vaših padova? A kada se vratimo kući biti ćemo taman toliko umorni da slatko zaspimo. Danas nam ti možeš čitati priču prije spavanja.

Dakle, čiji je pristup bolji?

Nema boljeg pristupa. Roditelji svoju djecu jednako vole. Bez želje da sada ulazim u granične slučajeve (kojih sigurno ima), možemo se složiti da sve što radimo, radimo zbog naše djece. Usput se naravno ludo zabavljamo. Možda se tate malo više zabavljaju od mama, ali mame su temelj, a tate su prozori. Bez temelja ne možete izgraditi kuću, a prozori služe da spriječite propuh ;) – i da vam ne bude hladno.

Mame i tate. Možda se u nekim stvarima ne slažu, ali barem su u odgoju djece na istoj valnoj duljini.

Blog Emanuela Blagonića pratite ovdje.