TITANIK je potonuo prije više od sto godina, ali je ostao velik dio naše kulture.

Brynjar Karl Bigisson, koji se nalazi u spektru autizma, prije šest godina odlučio je odati počast ovom brodu i njegovim putnicima na specifičan način. U dobi od svega deset godina napravio je najveću repliku Titanika, i to od Lego kockica. Na projektu je radio oko 700 sati (11 mjeseci), a potrošio je oko 56.000 kockica.

Danas je on 16-godišnji tinejdžer i tvrdi kako mu je rušenje svjetskog rekorda promijenilo život.

"Lego je važan dio mog života od vrlo rane dobi", rekao je Brynjar za Bored Pandu te objasnio: "Zbog loših društvenih i komunikacijskih vještina uvijek sam bio sam i igrao se sam, tako da su Lego kockice postale moji najbolji prijatelji."

"Dok sam gradio Legom, koristio sam i razvijao svoju maštu i kreativnost. Ne sjećam se da sam se osjećao usamljeno, bio sam prezauzet izgradnjom", prisjetio se.

Kad mu je bilo devet godina, Brynjar je posjetio Legoland u Danskoj.

"Prvi put sam vidio Lego modele velikih razmjera i zaista sam bio fasciniran njihovom veličinom i građevinskom strukturom", rekao je dodavši da je istovremeno imao opsesiju brodovima i sve što ima veze s njima istraživao na internetu.

"Postojao je taj jedan brod kojim sam zaista bio opsjednut, a to je bio Titanik. Naučio sam sve što je trebalo znati o njemu i tada sam jednog dana dobio ideju da želim izgraditi njegovu repliku", otkrio je kako je došao na ideju.

Naravno, nije ni sanjao o tome da će njegova replika na kraju biti dugačka nevjerojatnih sedam metara.

Njegov djed Lulli mu je pomogao napraviti posebne Lego upute prema pravim nacrtima Titanika, a mama mu je pomogla napraviti internetsku stranicu na kojoj je prikupljao donacije za kupnju potrebnih kockica.

"Također, ponuđen mi je prostor u skladištu za izradu modela gdje sam odlazio svaki dan nakon škole i gradio ga po tri-četiri sata dnevno tijekom 11 mjeseci. Sve dok konačno nisam završio svoj model Lego Titanika."

Sada Brynjar ljeta provodi radeći na trajektu koji ljude prevozi na obližnji otok Viðey.

"Drugi sam razred srednje škole, a cilj mi je jednog dana postati kapetan. Kada sam imao pet godina, dijagnosticiran mi je autizam i puno sam se borio s odrastanjem i zaista nisam imao prijatelje jer sam bio loš u komunikaciji. Danas imam zaista sjajne prijatelje i razvio sam svoje komunikacijske vještine i nemam nikakav problem s tim", ispričao je ovaj tinejdžer.

Brynjar je rekao da se osjeća doista zahvalnim što je njegova priča inspiracija i drugoj djeci i roditeljima koji prolaze kroz dijagnozu autizma i boje se budućnosti.

"Znam da je moja obitelj bila zabrinuta i to je potpuno normalno jer su imali samo stereotip Kišnog čovjeka za usporedbu iskustva. Danas znamo puno više o autizmu", objasnio je Brynjar.

Također, snimio je dokumentarac Kako je Titanik postao moj čamac za spašavanje, u kojem je progovorio o vlastitom iskustvu.