JOJ TE MALE barabe, sve hoće, sve vole, ali kada trebaju sjesti za stol i jesti počinje svakodnevna drama. Oni bi birali, danas nešto vole sutra im je to bljak, imaju svoje izgovore, a u vrtiću su naučili još tonu njih pa tako svaki obrok postaje muka za roditelje jer dok dijete konačno odluči početi jesti na stolu se već sve ohladilo. 
 

Ili vam dječji obroci liče na mini olimpijadu kada ih naganjate preskačući preko igračaka pokušavajući ne izliti nigdje tu malu količinu rijetke juhe koja se ljuljuška u žlici dok vi optrčavate prepreke pokušavajući djetetu snagom volje staviti je usta. 

Ne, dragi roditelji, nemojte si nikada stvoriti ovakav problem jer kada dijete jednom shvati da se može hraniti, a da toga pritom nije baš pretjera  no svjesno (jer se igra, trči, skače i penje se) te se navike nećete moći tako lako riješiti. Unatoč tomu što dijete, ako ide u vrtić, tamo uvijek jede kako se jesti treba - za stolom, samo ili uz malu pomoć, bez biranja i prebiranja. Zajedno sa svima. 

Probaj fino je! Neću. 

Da se klince pita oni bi jeli dva-tri jela, ona koja obožavaju i koja su im poznata dok s nepoznatim namirnicama jednostavno ne žele imati posla. Osim ako su od čokolade. E, ali to je problem jer se djeca, kao i odrasli, moraju hraniti raznovrsno i kako odrastaju tako dobivaju sve više namirnica različitih okusa, strukture, koegzistencije, koje im najčešće nudimo s "Probaj - fino je!". A oni onda redovno odgovaraju - "neću", jer to nešto nisu nikada probali te u klasičnoj maniri malog djeteta odbijaju i pogledati što ste im stavili na tanjur. 
 

Krivo! - kažu barem tako pedijatri koji su čvrsti u stavu da dijete mora jesti raznovrsno, a ukoliko sustavno odbija probati nešto novo što ste im poslužili onda jednostavno promijenite ploču. 

Djeca puno toga još uvijek ne poznaju i da bi nešto zavoljela s time se prvo trebaju upoznati. Tako je s novim prijateljima, tetom u vrtiću, ali i hranom. Pa ako u obitelji imate malog izbirljivca preporučuje se da upravo on/ona budu pomagači kod pripreme obroka. Da, često znaju smetati, raditi nešto radi čega roditelj redovno ima još više posla, no zaljubljivanje u hranu je proces koji traje. Baš kao i kuhanje pa djecu, posebno izbirljivu, treba suptilno pretvoriti u pomagača.  Tako će dijete imati priliku podrobnije pogledati, pomirisati, stisnuti namirnicu, sudjelovati u njenoj pripremi radi čega će se osjetiti važnima i što je najbolje - obrok će smatrati svojih ruku djelo. Pa tko će onda odoljeti da ne proba i divi se svom (d)jelu? 

Ako imate vrt, neka sudjeluju u procesu sadnje/branja/čišćenja ili pomognu odabrati primjerke u trgovini. Općenito je povrće jedna od najvećih fama pa ih je zato poželjno ovako uključiti u projekt "povrće za jelo". 

Ja znam da ti to voliš! 

Uz trčanje za djetetom s punom žlicom još se jedna greška sustavno ponavlja kod modernih roditelja, a to je onaj stav - probaj, pa ćeš vidjeti. Tom rečenicom djetetu zapravo dajete izbor da namirnicu proba te ju ne mora zavoljeti. Djeca tada obično biraju da je ne zavole, iako im je možda na prvu čak i bila fina. U čemu je stvar? U tome da im se dao izbor i oni biraju - ne. To je riječ koju u ovoj fazi odrastanja tek otkrivaju ili su je već otkrili i vrlo ju rade koriste u životu. No, ako im se taj izbor uopće ne da, ako im se jelo stavi pod nos i kaže - "To je tebi jako fino, jelda?", e onda ste im već dali mnogo jer ste time uvažili njihovo mišljenje pa kada oni već znaju da su vam to već rekli, zašto bi sada odbili pojesti to što ste im dali? (Upravo im možda jeste malo slagali, ali ste im time zapravo dali do znanja da se nećete prepucavati oko hrane i nećete im davati mogućnost da vas vozaju).   

Onda ćemo probati opet

Postoje namirnice koje djeca po nekom zamišljenom dječjem pravilu - ne vole. Rajčica, kelj, grašak, krastavac, brokula... Ili im je kiselo ili im je ljuto, iako zapravo nije ni jedno ni drugo, ali se s nečim jednostavno moraju opravdati. 

 

No problem je što u tim namirnicama zapravo nikada nisu pretjerano uživali, jer ako nisu htjeli probati, roditelji su zaključili kako dijete to jednostavno ne voli. Greška? Naravno! 

Ako dijete danas nije htjelo pojesti rajčicu, ponudite je sutra. Jednu kriškicu. Ne voli grašak? Ponudite ga sutra. Ne ide? Ponudite za tri dana. Ne ide ni tada?  Probajte opet i opet. Većina poklekne svojoj znatiželji, pa probaju i često nakon 80 odbijanja konačno kažu mmm. Bolje ikad nego nikad, zar ne?
 

I tu su važne još dvije stvari - ne nagovarajte ih na namirnice riječima - To je zdravo! Djeca ne shvaćaju pojam zdravlja i zdrave prehrane, pa vam to dođe na isto kao da vas nutkaju nečim i kažu vam da ćete od toga bolje razumjeti klingonski? Nevažno, zar ne? 

Druga stvar - iako se za odrasle ljude kaže kako vole kada im je tanjur šaren, to vole i djeca, naravno, no kada govorimo o namirnicama koje baš i nisu na dječjem popisu najomiljenijih - brokula, cikla, rajčica, grašak - zapravo spominjemo namirnice intenzivnih boja pa ta teorija o šarenilu i djeci malo pada u vodu. No, ako baš tih nekoliko namirnica vaše dijete ne voli - ponudite im ih kroz šalu. 

Ako vole pire od krumpira napravite od njega "sliku" - grašak umjesto očiju/nosa, rajčica ili cikla umjesto osmjeha. Jedan komad možda će biti dovoljan da ga konačno proba, pogoto ako ih potaknete da brzo, brzo pojede nosić!
 

 

Spomenuli smo da djeci po pitanju hrane ne bi trebali davati izbor jesti ili ne jesti, osim ako se radi o njihovom vlastitom odabiru što će jesti od ponuđenog. 

Naravno da nitko za svaki obrok ne kuha tri slijeda da bi stol bio pun izbora, ali večera je jako dobar primjer za ovo. Jednostavno ponudite djetetu da si izabere od onoga što planirate poslužiti ili što imate u kući. Neka odabere samo i neka zna da je to samo odabralo pa će stoga samo slađe i pojesti. 

To je naravno dobar primjer za djecu koja već govore, ne i za onu manju, no i s manjom djecom možete pokušati na način da vam ono prstom pokaže što hoće. 

I u ovakvim će se situacijama naravno događati da dijete neće htjeti ništa od odabranog, ali ne popuštajte, pa ako dijete u tom trenutku neće jesti ništa jer mu se čitav izbor ne sviđa, a vi onda predložite da ipak pokaže što bi od toga najradije jelo onda kada bude gladno. Tako ćete im dati do znanja da i dalje želite djetetu prepustiti odabir, ali da izbora oko toga hoće li jesti ili neće (sada ili malo kasnije) - nema. 

Ako vas pak zanima koliko je djeci potrebno i kakve su im namirnice potrebne, provjerite u ovoj opsežnoj analizi.