Nježan ili čvrst? Znanstvenici došli do odgovora na pitanje kakav zagrljaj vole bebe
U DOBA fizičkog distanciranja i depresivnih vijesti svima bi nam dobro došao topao zagrljaj. Japanski znanstvenici upravo su otkrili kako savršeno zagrliti.
Stručnjaci s tokijskog sveučilišta Toho mjerili su smirujući učinak zagrljaja različitog intenziteta na dojenčad i razliku između zagrljaja roditelja ili stranca.
Mjereći otkucaje srca dojenčadi i koristeći se senzorima pritiska ruku odraslih osoba, znanstvenici su procjenjivali reakciju beba dok ih se samo drži u naručju, kad ih se grli srednje jakim pritiskom i kad ih se čvrsto zagrli.
Sudeći po rezultatima, djeca su bila najspokojnija tijekom srednje varijante.
Zagrljaj je trajao 20 sekundi jer je "gotovo nemoguće izbjeći promjenu raspoloženja dojenčeta u jednominutnom ili duljem zagrljaju", priznali su znanstvenici.
Ne iznenađuje da je smirujući učinak bio veći kad su dijete starije od 125 dana grlili roditelji u usporedbi sa zagrljajem nepoznate ženske osobe.
Znanstvenici su stoga zaključili da se savršenim zagrljajem smatra roditeljski zagrljaj srednjeg pritiska.
No nije samo dojenčadi koristio zagrljaj utjehe, pokazalo je istraživanje. Dok su grlili dijete, i roditelji su bili smireniji.
Zna se da se tijekom bliskoga fizičkog kontakta otpušta hormon oksitocin, poznat i kao hormon ljubavi, no znanstvenici kažu da je u njihovu eksperimentu zagrljaj bio prekratak da bi imao veći značaj za istraživanje.
Japanski stručnjaci vjeruju da je njihovo istraživanje prvo u sklopu kojeg je izmjeren psihološki učinak grljenja dojenčadi i smatraju da bi trebao unaprijediti znanje o povezivanju roditelja i djece te donijeti nova saznanja važna za dječju psihologiju.
Metoda bi se mogla primijeniti u ranom otkrivanju autizma, smatra jedan od autora studije Hiromasa Funato.
Istraživanje se temelji na raznim osjetilnim reakcijama koje se odvijaju za vrijeme zagrljaja, a djeca s poremećajima iz spektra autizma (ASD) imaju problem upravo s osjetilnom integracijom i socijalnim prepoznavanjem, istaknuo je.
"Stoga bi se ovaj jednostavan eksperiment sa zagrljajem mogao koristiti u ranom skeniranju autonomnih funkcija osjetilne integracije i socijalnog prepoznavanja u djece koja imaju genetsku predispoziciju za razvoj ASD-a", zaključio je Funato.