DISOCIJATIVNI poremećaj identiteta, ranije nazivan poremećaj višestruke osobnosti, pogrešno je shvaćeno stanje mentalnog zdravlja. Procjenjuje se da pogađa oko 1.5 posto ljudi diljem svijeta.

Ljudi koji imaju disocijativni poremećaj identiteta rijetko se dijagnosticiraju u djetinjstvu i u prosjeku provedu oko sedam godina tražeći pomoć za svoje "uznemirujuće" simptome.

Dr. Richard Loewenstein svog prvog pacijenta s disocijativnim poremećajem identiteta susreo je 1981. Kaže da se ljudima u prosjeku četiri puta postavi pogrešna dijagnoza, prije nego što im se kaže da pate od disocijativnog poremećaja identiteta.

Kažu da imaju imaginarne prijatelje koji ih tjeraju da rade neke stvari

"Disocijativni poremećaj identiteta nije toliko izražen jer djeca još uvijek uče tko su i što bi mogla biti. Zato mogu reći da imaju imaginarne prijatelje. Tada tvrde da ih oni tjeraju da rade neke stvari ili preuzimaju neki dio njihova tijela", pojašnjava dr. Loewenstein.

Psihijatar dodaje i da je disocijativni poremećaj identiteta manje izražen kod djece, u odnosu na odrasle s tim stanjem.

Dolaze iz nasilnog doma ili su prošli kroz opetovana iskustva zlostavljanja

Neće svatko tko doživi traumu u djetinjstvu popt zlostavljanja ili napuštanja razviti disocijativni poremećaj identiteta, budući da to stanje može biti i posljedica genetike, tvrdi dr. Loewenstein.

"Ali ako se dijete opetovano osjeća usamljeno, izvan kontrole i nesigurno, vjerojatnije je da će se odvojiti kako bi se zaštitilo i to ponašanje prenijeti u odraslu dob. Zlostavljanje i napuštanje se može dogoditi izvan kuće i daleko od roditelja", upozorava liječnik te navodi kao primjer slučajeve u kojima su djeca kao mala zbog operacija provodila vrijeme u bolnici, bez roditelja.

Roditelji imaju disocijativni poremećaj identiteta

Na temelju Loewensteinova iskustva, roditelji s disocijativnim poremećajem identiteta mogu nenamjerno "oblikovati stanja svoje djece tako da budu vrlo slična njihovim vlastitim stanjima".

Kaže da je u karijeri vidio majke koje dolaze s djecom osnovnoškolske dobi. 

"Ako dijete učini nešto što razljuti majku, ona prelazi u stanje nasilja, što dijete promatra i zbog straha postaje tiho i fizički se povlači. Onda ih smirite, oni se vrate i nitko od njih se ne sjeća što se dogodilo, zbog amnezije", tvrdi dr. Loewenstein te zaključuje da je to primjer kako ovo ponašanje može dovesti do toga da dijete razvije disocijativni poremećaj identiteta.