Već sam jednom ovaj problemček usporedila s torturom odabira deserta u slastičarni (povuci paralelu s bilo čime - kupovinom novih štikli ili novog auta, dođe na isto) kada je pred tobom prevelik izbor, a oči su ti gladne svega! S jedne strane želiš griz od svakog kolača ili liz svake vrste sladoleda u toj vitrini, a s druge strane radije bi izabrao jednu poštenu šnitu torte koju nikada prije nisi probao a izgleda taaaako slasno! Možda neki drugi izgleda još primamljivije, ali mu je cijena malo iznad tvog trenutnog budžeta, a neki treći pak koji možda na prvi pogled ne izgleda niti jestivo niti ukusno krije pravo iznenađenje, ako se usudiš probati ga. Neki od tih milijun kolača će sadržavati sastojak koji uopće ne voliš pa ćeš ga zaobići u širokom luku već u startu, a neki će se sastojati od nečega što jedeš svaki dan i neće ti biti zanimljivo "opet po istome". Neke možeš jesti svaki dan, dok su drugi baš sada spešl edišn... I tako u nedogled... Kako na kraju odlučiti kuda krenuti, na koju stranu svijeta se orijentirati? Kako posložiti prioritete, uskladiti želje? 

 

Najlakše od svega bilo bi zavrtiti globus i zaustaviti ga prstom u jednoj točci, žmirečki. Problem je bio što ni jedna od nas nema globus! Proces odluke je zato potrajao nekoliko mjeseci i uvjete smo postavljale drukčije, ipak malo kompleksnije od jednostavne lutrije "zavrti globus pa kud puklo".

 

 

Obzirom da naša kompanija leti već na preko 130 destinacija i taj se broj konstantno povećava, prvi uvjet odabira bio je taj da mjesto na koje ćemo ići uživati 6 dana ne bude neko od onih na koje već idući tjedan možemo otići na layover, jer su rijetka i ta mjesta na kojima obje nismo već bile. Također, nismo htjele odabrati mjesto gdje smo već bile i prije nego smo došle u Dubai. Europa je otpala odmah, s obzirom da nam je svaka od država blizu doma i "tamo možemo ići bilo kada". Htjele smo da to bude neka udaljenija država do koje neće biti tako lako ili jeftino doći jednog dana kada više nećemo imati ovoliki popust na avionske karte kao sada. Također, izbjegavale smo romantične destinacije koje ćemo jednog dana posjetiti s dečkom/mužem, što god da nama romantično putovanje podrazumijevalo. Htjele smo odabrati nešto nama dovoljno blizu, da nam na putovanje ne propadne pola odmora. Moralo je to biti mjesto gdje svaki dan može biti ispunjen nekom akcijom, razgledavanjem, izletima, ali isto tako i da možemo liječiti mamurluk nasukane na plaži, pod palmom nakon lokalnog noćnog izlaska zalivenog lokalnim alkoholom. 

 

Nismo htjele ići na destinaciju koja je trenutno vrlo popularna i "svi tamo idu" i na kraju krajeva morale smo obratiti pozornost na to da li nam trebaju vize. Meni naravno treba viza za pola svijeta i moram priznati da nam je taj problemčić svaki puta bio na kraj pameti, jer smo se uz toliko letenja odvikle od razmišljanja o istima. Ali opet, kaj da sam na vrijeme zatražila vizu za određenu državu, platila ju pa na kraju ne upala na let, što onda? Sjetimo se da mi putujemo sa standby kartama, koje prolaze samo onda ako se let nije napunio do 1 sat prije zatvaranja check ina, rizik popusta na karte na koji imamo pravo. 

 

Kada smo podvukle crtu, na kraju nam se izbor poprilično smanjio, što i nije tako loša stvar, krenule smo procesom eliminacije, popisima za i protiv i sličnim metodama. Milijun puta nas je zabolila glava od skakanja s jedne ideje na drugu, nebrojeno puta smo se nabrijale na nešto pa razočarale upravo zbog potrebe viza i prebukiranih letova pa smo shvatile da je najbolje sve ostaviti za zadnji tren pa kako bude!

 

Karte su napokon kupljene, hotelu bukirani, izleti izabrani, koferi spakirani... Valjda je tako trebalo biti, od svih ideja koje smo imale i njima prešle cijelu kuglu zemaljsku, na kraju nas je splet okolnosti vratio na onu prvotnu. Od Sejšela, Meksika, Kube, Japana, Bornea, Filipina, Kambodže, Zambije, Šri Lanke pa natrag na početak... Destinacija - Zanzibar!