Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index

UPOZNAO sam nedavno predivnu djevojku. Istina, zbog prirode posla često sam okružen lijepim djevojkama, ali ova je bila posebna. "Predivna" nije ni izbliza dovoljno dobar pridjev koji bi opisao njezin izgled. Još važnije; način njenog razmišljanja. Možeš li se zaljubiti u način na koji neka osoba razmišlja? Definitivno. Ona je pričala, ispočetka sam ju slušao, ali na kraju sam gubio koncentraciju. Ne, nije bila dosadna, već, da se mene pita, mogla je pričati o bilo čemu; čitati mi vremensku prognozu ili meni restorana, meni je bilo dovoljno samo slušati njen glas.

Ruke su mi se znojile, a ja sam razmišljao samo o tome da se koncentriram i ne izgovorim neku glupost. Nikad nisam imao problema oko cura, ali ova me skroz izbila. Tema? Ljubav. Dečko ju je ostavio, ne sjećam se je li ju prevario ili jednostavno više nije htio biti s njom... Ona plače, ne zna kako će bez njega, iako ju je, kako kaže, samo iskorištavao. Uvijek naleti na krive frajere, mrzi frajere i nikada više neće biti s nekim (ok, mislim si, nemojmo se šaliti na takav način)... No, prije ili kasnije, uvijek napravi istu pogrešku. Gledajući i slušajući je, jedna mi se rečenica konstantno vrtjela u glavi: Zar postoji netko na ovome svijetu tko bi tebe ostavio?!

I onda me to navelo na razmišljanje. Zašto ta nevjerojatno lijepa cura koja je toliko pametna, draga i interesantna, trči za nekim kretenom koji ju očito ne doživljava tj. uzima ju zdravo za gotovo, kad u stvarnosti postoji milijun frajera koji bi ju držali kao princezu i ponašali se prema njoj kao što i zaslužuje. Jedino... takvi frajeri nikada neće dobiti tu priliku. Iz jednog, vrlo jednostavnog razloga - nisu kreteni!

A cure vole kretene. Priznajem, kad sam bio mlađi i ja sam se ponašao slično. Ali samo na kratko vrijeme. Pomalo kreten, pomalo ženskaroš i uvijek imaš jebenu priču za frendove. Razumljivo za te godine. Onda skužiš kako to nisi ti i kako to više nije fora. Naročito kada si nešto stariji i više nemaš 18. Postane ti jasno da ti to preseravanje i nije potrebno. Na kraju, budeš ono što i jesi i sigurno će jednom naići djevojka koja će te cijeniti. Kažem jednom jer činjenica je da neke cure zaista vole kretene, a frajeri kao ja uglavnom završe u kategoriji "najbolji frend". Tako je, upravo u toj kategoriji završe svi dobri dečki kad-tad.

Ne, ta djevojka s početka priče nikada neće biti sa mnom iako će uvijek dolaziti k meni po savjet, uživat će u mojoj pažnji i sviđat će joj se način na koji se odnosim prema njoj. Svejedno nikada neće htjeti biti sa mnom. Ja ću postati njen najbolji frend kojem će ona plakati nakon što ju njen dečko prevari i ostavi. Da, to je kategorija u kojoj ću ja završiti. Istina, sve cure maštaju o dragom i pažljivom dečku, ali kad se takav pojavi, jednostavno ih više ne privlači.

Naposljetku završe s frajerom koji ih ne doživljava i ostanu s njim jer unatoč tome "on i nije tako loš"... da, ne pokazuje emocije i ne čini baš ništa da bi ju usrećio ali "to su frajeri, ne?! Tako treba biti, zar ne?!"

Ne, drage djevojke... tako ne treba biti. Onako kako bi trebalo biti jest da nađeš nekog tko će te zaista voljeti, paziti na tebe, nekoga tko će te primijetiti i ostaviti sav svoj ponos iza sebe i reći ti što osjeća prema tebi. Nekoga tko je spreman ostaviti sve, ići glavom kroz zid i prijeći pola svijeta ako je potrebno da te vidi, čuje, zagrli i učini da se osjećaš voljeno. U tome je stvar. U tome je razlika.

Pravi frajer nikada te neće zaboraviti nazvati, poslati ti poruku ili izdvojiti vremena za tebe... ne slušaj nikakva opravdanja i ne vjeruj da će drugi put biti drugačije. Nemoj se zadovoljiti ničime manjim nego što zaslužuješ.

Svjestan sam da ovaj tekst vjerojatno neće promijeniti puno toga; neće promijeniti način na koji neke cure razmišljaju, niti će natjerati curu sa početka priče da razmisli o svojim izborima i shvati koliko je lijepa te koliko vrijedi. Postoji brdo sličnih tekstova i citata koji se mogu pronaći svugdje na internetu... cure ih vole re-blogati, pinnati, heartati, ali ipak ne primjenjuju ništa od toga u stvarnom životu. Ne znam, ali ponekad mi se čini kao da te cure vole biti ostavljene i povrijeđene, neznajući da postoje frajeri koji bi sve dali da ih mogu usrećiti. Ali čini se da što želiš, to i dobiješ. No, na kraju krajeva, nije mi namjera da govorim ikome što je ispravno, a što nije... tko sam ja da mijenjam ikoga?! Ali ipak cure... nadam se da ćete pročitati ovaj tekst i izvući nekakvu poruku... istina, ovo može biti samo još jedan od tekstova u nizu, samo još jedan citat koji možete podijeliti... no, volio bih da shvatite da još uvijek postoje dobri frajeri tamo negdje... svugdje u biti, čekaju da im pružite priliku.

P.S. Djevojka s početka priče može i ne mora biti prava, može biti i imaginarna, nitko određeno, a opet... može biti bilo tko od vas.