Foto: Screenshot Youtube

ILI je možda vrijeme da pogledate ovog mlatimudana pored sebe i njega počnete kriviti za većinu toga?

Ne sjećam se kada sam zadnji put popila žensku kavu, sjela na žensku cigaretu u pauzi na poslu ili prisustvovala ženskoj vinskoj večeri, a da barem jedna sudionica iste nije spomenula dečkovu ili suprugovu, ne alatku, nego majku.

I dok smo nekad u detalje raspravljale o istim tim alatkama koje znaju ili ne znaju koristiti te "kučkama koje im šalju poruke u gluho doba noći", danas se većina ženskih ljubavnih razgovora bavi olajavanjem sadašnjih ili budućih svekrvi. Reći ćete kako to nije lijepo? I u pravu ste, no otkad je lijepo da se iste te svekrve iživljavaju na sinovim djevojkama, zaručnicama ili suprugama?

Ivana je svoju vezu započela prije 4 godine i on je bio "taj", princ koji nije došao na konju, ali barem nije došao s konjskom glavom. Kad bolje razmisli, došao je s paketom sexy ruku i pločica na trbuhu, dobrog smisla za humor, bijelim zubima i kutijom za Prvu pomoć, kojom je zaliječio njezino slomljeno srce, s kojim ju je ostavio prethodni - konj. S trbušinom i tri paketa cjepiva protiv dobrog humora.

Njihova ljubav doista je bila bajka, sve dok u njihov život nije ušla njegova mama koju namjerno nećemo zvati kraljicom, jer se definitivno nije ponašala kao jedna, već je imala karakter bundeve, koja se nažalost nikada nije pretvorila u nešto korisno. Dapače, svaka njezina sjemenka bila je u službi tjeranja buduće princeze iz zemlje njezinih snova jer pogađate, "ona nije bila dovoljno dobra".

Ivana je neko vrijeme glumila uspavanu ljepoticu te se svim silama trudila pokazati da je dovoljno dobra, sve dok jednog lijepog, sunčanog dana, nije odlučila izrezbariti bundevu, skuhati ju i pojesti. No, umjesto da osjeti suosjećanje i razumijevanje svog princa, shvatila je da će njezin princ zauvijek biti mamin mali dječačić, koji svojim mačem zna vitlati, samo kada mame nema u blizini.

No, drage svekrve, koje ste već krenule oštriti kuhinjske noževe ili zube, ovo nije kolumna o vama i vašem uzimanju za pravo da sudite je li djevojka koju vaš sin očito voli, ako ju je već doveo k vama, dovoljno dobra za njega, već o vašim sinovima, koji ni s 30 godina u stražnjicama nisu naučili istu brisati sami. Umjesto da vam objasne kako nije na vama da odlučujete tko je dovoljno dobar za njih, već da se njima za ljubav naučite slagati s njihovim odabirom ili barem glumiti da se slažete, svojom šutnjom dali su vam zeleno svjetlo za sve one loše stvari koje radite, često i bez ikakvog povoda.

Sjećam se kad sam kući dovela prvog dečka. Unatoč činjenici da se mojoj mami nije svidio već u prvih 6 minuta, prošlo je dugih 6 godina i moj telefonski poziv za obavještavanje o konačnom prekidu, prije nego je samo rekla: "Hvala bogu!" Šest dugih godina ona je svoje mišljenje zadržavala za sebe, jer je moja sreća tada bila najvažnija. Čak i kada je ona bila ugrožena, a bila je puno puta, mama je uvijek strpljivo slušala jadikovke, tješila me, ali nikada nije komentirala što bi trebala napraviti. "Ti najbolje znaš, a mama će biti uvijek tu za tebe, što god ti odlučila", bilo je sve što je rekla i što je trebala reći.

No, čini se da žene s muškom djecom nisu na ovaj svijet došle s takvim sklopom u glavi, a to s godinama postaje jasnije sve većem broju žena koje se više ne bore samo sa zlom maćehom, već trookim čudovištem, koje ne dolazi iz jezera, već ulicu niže od njegova stana. Njihov sklop podrazumijeva da svaka djevojka dolazi s misijom da ih udalji od njih, okrene protiv te im zabrani da dolaze u njegov stan kad hoće. Dobro, ovo zadnje je istina, no svim je tim ženama itekako jasno kako ćete vi uvijek biti najvažnija žena u njegovom životu, i to je sasvim u redu, jer će isto to i one očekivati od svojih sinova. One samo žele da ne gnjavite i zabadate nos 24/7, ne solite pamet svojim dječacima, koji to više nisu, ne zovete ih 8 puta na dan "samo da provjerite jesu li ručali" te najvažnije - da svoje mišljenje zadržite za sebe, jer na kraju dana, jedino on zna što je najbolje za njega. Tako će se i one onda jednog dana ponašati prema svojim sinovima.

No, drage svekrve, i dalje niste vi sve krive, nego oni, koji vam se zbog svega što ste prošli s njima i napravili za njih, iako vam je to bila dužnost, ne usude reći da to što radite nije lijepo. Oni koji misle da su ne ulaženjem u raspravu s vama, učinili pravu stvar i osigurali mir u kući, nesvjesni da su upravo pokrenuli Treći svjetski rat u vlastitom dvorištu. Oni koji ne razumiju da je takvo ponašanje frustrirajuće za vas, poput crvene krpe biku, jer ipak je ona mama pa se s njom ne možete razgovarati kao s bahatom prodavačicom u dućanu. Oni koji misle da je to uobičajeno ponašanje mama, koje "nemaju pametnijeg posla od komentiranja, jer ionako komentiraju sve". Oni koji ne znaju reći da se ovdje radi o dvije vrste ljubavi, koje mogu koegzistirati u njihovim srcima, bez ikakvih sukoba. Oni koji i dalje misle kako je mama uvijek u pravu, čak i sada kada posjeduju razvijem vlastiti mozak u glavi.

Oni koji ne razumiju zašto se ljutite na njih, "kad je ona to rekla", iako su oni jedini na koje biste trebale biti ljute, jer zbog njih to i slušate!