No, prema jednom novom istraživanju, neki se ljudi bolje nose s njima od drugih. Pa koji su to ljudi?

 

Odgovor leži u tome kako si mi objašnjavamo prekid. Oni koji preuzimaju odgovornost za raspad svojih veza te to povezuju s određenim svojim osobinama, teže se nose s prekidima, od onih koji to ne rade.

 

Za potrebe istraživanja, znanstvenici su od ispitanika tražili da otkriju koje svoje osobine smatraju stalnima, odnosno nepromjenjivima. Oni koji su iste te osobine smatrali krivcima za svoj prekid, osjećali su se i više progonjeni svojom bolnom prošlosti, ponekad i godinama kasnije.

 

To apsolutno ima smisla na sljedeći način: ako objašnjavamo tuđe odbijanje kao dokaz vlastite nepoželjnosti,  mi ćemo biti uzrujani, i to ne samo tijekom prekida, već i kasnije u budućnosti, što neće biti nimalo dobro za nas, jer si tako smanjujemo šansu za novi početak.

 

S druge strane, ljudi koji su prekid lakše i brže preboljeli, na njega su gledali kao nešto slučajno, što se dogodilo uslijed različitih okolnosti, dok za to nisu krivili vlastite mane. Samim time, njima je bilo puno lakše isplanirati "svjetliju budućnost".

 

Ovo otkriće zapravo znači da je ključ prevladavanja prekida, prepoznavanje činjenice da to ne mora nužno značiti da nam nešto nedostaje. 

 

A čak i ako pogriješimo, uvijek imamo moć to promijeniti.