Foto: sunnyshadeup

VEĆINA građana Europe i Sjeverne Amerike navikla je kupovati u trgovinama u kojima se o cijenama proizvoda nema što raspravljati - ili si nešto možemo priuštiti ili ne, te je pregovaranje oko cijene jedino prihvatljivo pri kupovini luksuznih ili skupih proizvoda, npr. automobila. Stoga se često zapadnjaci na odmoru u zemljama Bliskog Istoka ili Azije nalaze nepripremljenima i zbunjenima kada uvide da je situacija sasvim obrnuta u novoj kulturi u kojoj su se našli. Dok zapadni um percipira cjenkanje kao uvredu prodavaču, u mnogim istočnim kulturama uvreda je ne se cjenkati. Pristajanje na prvu cijenu koju vam trgovac ponudi smatra  se nepristojnim i iskazom ekonomske arogancije, a da ne govorimo da bi vas takvo ponašanje moglo i dobro opaliti po novčaniku - njušeći platežnu moć zapadnjaka, trgovac će prvo ispaliti posebnu "cijenu za turiste", koja može biti čak i stotinjak puta veća od istinske vrijednosti predmeta! Stoga je cjenkanje nužna "vještina preživljavanja" tijekom kupovanja na putovanju te, nakon što se malo u njoj izvješte, turisti sa Zapada često uviđaju da ono može biti i veoma -  zabavno.

Prvo s čime valja biti upoznat prije upuštanja u pregovaračku avanturu jest prepoznati gdje je moguće cjenkati se. Dok je cjenkanje rašireno u zemljama Latinske Amerike, Azije, Afrike i Bliskog Istoka, čak ni unutar njih nije moguće pregovarati o cijeni za ama baš sve, niti to činiti na svim lokacijama. Tako se u mnogim kulturama, npr. u državama Jugoistočne Azije, smatra iznimno nepristojnim cjenkati se za hranu, dok cjenkanje najčešće nije moguće u supermarketima i dućanima zapadnjačkog stila s istaknutom cijenom. Prije nego što krenete u pohod za najbolju cijenu, dobro proučite ambijent dućana - iako, istini za volju, i izgled često zna varati.

Tako se primjerice na nekim mjestima u Izraelu možete cjenkati i za svakodnevne potrepštine u trgovinama zapadnjačkog stila. Ipak, prave meke cjenkanja su tržnice na otvorenom, pri čemu su osobito poznati arapski soukovi - živahni prostori prepuni boja i mirisa koji igraju iznimno važnu ulogu u društvenom životu muslimanskog svijeta. Još jedan savjet: prije nego što krenete u razgledavanje soukova, bazara i sl., ostavite svoje skupe "statusne simbole" u hotelu - trgovci imaju istančano oko za procjenjivanje nečije platežne moći, te će vam biti mnogo teže spustiti cijenu ako procijene da imate novca "na bacanje".

Prvo što valja učiniti prije nego što uopće započnete s cjenkanjem jest dobro proučiti situaciju - dakle, nipošto se nemojte odmah "zalijepiti" za jedan dućan, već se prvo raspitajte o cijenama artikala koji vas zanimaju kod većeg broja prodavača. Ako je to moguće, dobro je i upoznati se s cijenama u "službenim" suvenirnicama s fiksnim cijenama kako biste bili upoznati s maksimalnim iznosom koji se isplati dati za nešto. Nakon što ste se upoznali s time kako se cijene kreću, avantura može početi. Priđite prodavaču mirno, pa čak i nezainteresirano, bez obzira na to koliko vas neki predmet zapravo oduševljava -  preveliki entuzijazam navest će prodavača da iskoristi vašu žudnju za tim predmetom i pokuša vam naplatiti više. No, nemojte se bojati ni biti teatralni ako to situacija zahtijeva - dobra je ideja reagirati na prvu (basnoslovnu) cijenu koju prodavač ispali sa smijehom ili nekim drugim dramatičnim izrazom nevjerice. Time ćete dati prodavaču do znanja da ste upoznati s time koliko predmet zapravo vrijedi (iako možda i niste) te mu poručiti da vas ne može obmanuti.

Na bezobrazno visoku cijenu prodavača odgovorite bezobrazno niskom (mnogo nižom nego što planirate potrošiti) - sada je red na prodavaču da bude zaprepašten. Nemojte da vas pokolebaju žalopojke, priče o gladujućoj obitelji i sl. - sve je to pomno isplanirani dio predstave. Također, nemojte ni da vas muči krivnja oko toga da možda zakidate ionako siromašnog čovjeka u siromašnoj državi - ulični trgovci su iskusni i vješti u svom poslu i ne bi dozvolili da prodaju svoj proizvod ispod cijene i uzrokuju sami sebi gubitak. Ono što možete isposlovati jest naći se u sredini na obostrano zadovoljstvo, što je i čar cjenkanja. Pronalazak "zlatne sredine" može potrajati i satima, pri čemu vas trgovac osim ćaskanjem može zabaviti i čajem i keksima, osobito ako ste se namjerili na neki skuplji predmet.

Takvo gostoprimstvo je izniman način upoznavanja nove kulture i stjecanje poznanstava, no nemojte da ono u vama stvori obavezu da morate nešto kupiti. Ostanite čvrsti te pomno proučavajte predmet kako bi trgovac dobio dojam da znate što radite, ističući osobine koje vam se ne sviđaju - bonus je i to da ako nađete neku grešku ili slabost imat ćete ogromnu prednost za dogovaranje dodatnog spuštanja cijene. Inzistirajte na vlastitoj cifri uz jednostavne, no odlučne fraze poput "to mi je previše, no zato sam spreman ponuditi toliko-i-toliko" ili "ovo što nudim je zaista dobra cijena, trebali biste ju prihvatiti!". A ako ništa drugo ne upali, poslužite se sljedećim trikom - pozdravite prodavača i krenite dalje, no polagano kako bi vas trgovac mogao sustići i ponuditi vam još nižu cijenu. Ipak, ova taktika u nekim slučajevima rezultira suprotnim učinkom - služite se instinktom i procijenite je li kucnuo pravi čas da ju iskoristite.

Kada jednom uspijete dogovoriti cijenu kakvu ste željeli, često je mudro odoljeti iskušenju i ne pokušati ju spustiti još niže. Također, valja zapamtiti da, kada jednom uspijete postići dogovor o cijeni koja zadovoljava obje strane, obvezni ste taj predmet i kupiti - stoga je najbolje kretati u cjenkanje kada ste ozbiljno zainteresirani oko nečega. I još jedna važna stvar - nemojte ispustiti iz vida da bi cjenkanje trebalo prvenstveno biti zabava. Cjenkanje je prijateljski društveni ritual čiji je cilj polučiti obostranu korist, a ne prepiranje između dvaju zaraćenih strana, stoga cijeloj situaciji priđite s velikom dozom humora i strpljenja.

Preuzeto s portala www.wish.hr