DOBRI se autori ne ponavljaju. Naravno, postoji nit koja spaja njihova djela jer svaki pisac u sebi nosi teme o kojima će govoriti kroz spisateljsku karijeru, teme koje samo on poznaje i živi u cijelosti. No radnje njihovih romana i likovi uvijek iznova pokazuju nesvakidašnju originalnost.

Jessie Burton iza sebe ima tri knjige, a svaka od njih smatra se pravom poslasticom. U tome se slažu čitatelji i kritičari. I dok je prethodni roman Muza bio posvećen kreativnom impulsu slikara, tu se okreće piscima, meditirajući povrh radnje nad potrebom za izmišljanjem drugačije stvarnosti. Umjetnost je, kako pokazuje Burton, i sloboda i sužanjstvo. Osim toga, iako se vraća u prošlost, ovaj roman ne zalazi predaleko kao njegovi prethodnici. No taj uži spektar samo mu daje veću moć.

Radnja je knjige, kako se voli naznačiti, dualna te se narativi prepliću. U sadašnjosti, pratimo Constance Holden, povučenu spisateljicu romana koja je, iako nekada slavna, sada osamljena i bez napisane knjige već tridesetak godina. U svojim sedamdesetima, mučena slabim zdravljem, kao ispomoć uzima mladu Lauru Brown kako bi joj bila sekretarica i domaćica. Njihov je odnos odmah protkan nečim intimnim, a što je to, doznajemo tijekom romana. Čini se da je Constance pronašla osobu s kojom bi mogla otvoriti novo poglavlje u svom stvaralaštvu. Laura, pak, od nje traži istinu za koju smatra da je predugo bila skrivena.

Epizode smještene u prošlost odnose se na vrijeme s početka osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je Constance bila na vrhuncu slave kao autorica dvaju popularnih romana, kao i eseja o ženskim pravima. Doznajemo da se tada novac koji su uspješni autori dobivali kretao u vrtoglavim ciframa, posebice ako se u priču uključivao i Hollywood. U to je vrijeme Constance imala bliski odnos sa svojom partnericom Elizom Morceau. 

Iako Ispovijest nije povijesni roman - a po njima je Burton postala poznata - izleti u prošlost prepuni su životnih detalja i atmosfere. London i Los Angeles prije trideset godina bili su gradovi dekadentnog sjaja, nešto sasvim drugačije od onoga što poznajemo danas, a to priči daje fascinantnu dimenziju zbunjujući pomalo čitatelja bliskim, a opet tako dalekim svijetom.

Ovaj roman se od svojih starijih rođaka razlikuje još po nečemu: stil pisanja nekako je prozračniji, kao da se autorica dodatno opustila i dopustila inspiraciji da je vodi u nepoznato bez njezinog prevelikog utjecaja. Čitatelj još jednom ima priliku svjedočiti umijeću autorice koja ne prestaje ugodno iznenađivati.