ELENA Ferrante je, mnogi će to znati, jedna od najpoznatijih autorica današnjice. Njezin serijal u četiri nastavka „Genijalna prijateljica” postao je književni fenomen o kojem se ne prestaje pričati, a po knjigama je snimljena i HBO-ova serija.

Autorica je, suprotno očekivanjima, bila i ostala anonimna pa se o njoj gotovo ništa ne zna – čak niti pravi spol. Jer, nije isključeno da se iza pseudonima skriva muškarac. Zasad možemo samo nagađati.

No prije "Genijalne prijateljice", bilo je drugih knjiga, a sada je objavljen njezin prvijenac „Mučna ljubav”. Ovako je Elena govorila o romanu: „Nemam namjeru ništa učiniti za Mučnu ljubav, ništa što bi moglo uključivati moj javni angažman. Učinila sam dovoljno za tu dugu priču: napisala sam je. Ako je išta vrijedna, to bi trebalo biti dovoljno (....) Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili poslije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće. (... ) Osim toga, zar promocija ne košta? Bit ću autor koji će najmanje koštati vašu izdavačku kuću. Poštedjet ću vas čak i svoje prisutnosti.” To je izvadak iz pisma koje je Elena Ferrante uputila svom izdavaču uoči izlaska svog prvijenca 1992. 

Godinama kasnije, kad misteriozna talijanska spisateljica postane svjetski slavna, navedeno pismo, objavljeno u London Review of Books, postat će nezaobilazno mjesto u objašnjavanju njezine čvrste odluke da objavljuje pod pseudonimom, udaljena od očiju javnosti. 

O tome tko stoji iza pseudonima, još uvijek se ne zna mnogo, ali ono što je sigurno jest da je riječ o osobi koju vodeći svjetski kritičari i teoretičari smatraju jednim od najvažnijih imena suvremene svjetske književnosti. 

Junakinja "Mučne ljubavi" je Delia, autorica stripova koja živi u Rimu i koja željno iščekuje posjet Amalije, svoje majke koja ne dolazi kako je bilo planirano, ali je naziva i nesuvislim objašnjenjima daje naslutiti da nešto nije u redu. Dan nakon zadnjeg poziva, Delia saznaje da joj se majka utopila i odlazi na njezin pogreb. Odlučna saznati istinu o svojoj obitelji, nakon posljednjeg ispraćaja, odlazi na putovanje kaotičnim ulicama rodnog Napulja kako bi rekonstruirala majčine posljednje dane, istinu o svojoj obitelji, ali i svemu što je duboko potisnula.

Proza Elene Ferrante ugrubo se može podijeliti u dvije faze: rani, kraći i intimniji romani u kojima se prate žene u prijelomnim trenucima njihovih života i faza započeta s tetralogijom "Genijalna prijateljica" u kojoj autorica iako fokusirana na život dviju žena, zahvaća široku panoramu likova, paralelno ispisujući priču o promjenama društva tijekom više desetljeća. 

No kad se pročita "Mučna ljubav" postaje jasno kako je kod Elene Ferrante jako teško govoriti o jasnim razdjelnicama. I "Mučna ljubav" sjajna je, žestoka proza, točno onakva kakvu su, preko slavne tetralogije, zavoljeli milijuni diljem svijeta i koju nepogrešivo prepoznajemo kao njezinu. Samo možda još intenzivnija. Ne radi se samo o prepoznatljivosti stila. U "Mučnoj ljubavi" Ferrante maestralno razrađuje temu kojom će se kasnije opsesivno baviti; kompleksni odnos majki i kćeri, rasplićući komplicirani čvor laži, emocija i zajedničke prošlosti koja ih veže. Zanimljivo, roman je posvetila upravo svojoj majci, a po njemu je snimljen i istoimeni film u režiji Marija Martonea.