Foto: Drago Sopta

NEBO se srušilo na Baltik, taman negdje dok se Slaven Bilić jednostavnim, pitkim riječima i s bolnom grimasom prisilno opraštao od šestogodišnje svakodnevnice.

"Nisam tip od oproštaja, niti sam to planirao napraviti večeras."

Pored njega, na službenoj press konferenciji, glasnogovornik Davor Gavran umalo je zaplakao. Nije bio trenutak za velike riječi ni patetiku, makar je ples munja iznad Gdanjska dao posebnu patinu ovoj večeri. Dakako, ne više od Wolfganga Starka koji se dodvorio svjetskim, europskim i svemirskim prvacima, a takav autoritet Hrvatska, bez obzira na papagajsko ponavljanje "umirućeg" Vlatka Markovića, kod sudaca ipak nema. Dok smo Bilića s tribine gledali kako se obračunava s Uefinom službom, zamišljali smo paljbu koja će uslijediti nakon posljednjeg zvižduka. Nije se dogodilo. Sad već bivši izbornik kratko je rekao: Svjetskim prvacima ovakva pomoć nije potrebna. Poguranac su, ako ima još netko tko nije vidio, dobili Busquetsovim objeručkim povlačenjem Ćorluke u 86. minuti, dok je nakon kornera čekao loptu dva metra dalje od Casillasa. Tada nam je Jesus Navas zabio iz tzv. pasivnog ofsajda.

Svjetskim prvacima ne treba permanentna pomoć

"Ispada da se vadimo na suce, ali to nije vađenje. Da, imam sličan dojam kao i protiv Italije (Chiellinijev prekršaj na Jelaviću, op.a), morat ću provjeriti taj penal o kojem svi govore... Mislim da svjetskim prvacima ne treba permanentna pomoć, čak i do najsitnijih detalja. Nisam sretan ali što ću sad, to nije bitno."

Nije bitno ponajprije jer je praktički nemoguće proći ovakvu skupinu bez skalpa barem jednog velikana.

"Znali smo protiv koga igramo i napravili smo plan da neutraliziramo svjetske prvake", vratio se na utakmicu u kojoj se njegova momčad herojski iskupila za sve one partije bez želje i pravog tonusa. Bilo ih je u Bilićevoj eri, ali na ovom prvenstvu izbornik je napravio ono što je htio - oprostio se uzdignuta čela. Uspaničio je Španjolce, uzeo bod Talijanima.

"Htjeli smo i u prvom dijelu protiv Španjolske biti opasni, ali nismo uspjeli. Kanije smo ih namučili. Znali smo da ćemo stvoriti svega dvije-tri šanse, imali smo uostalom šansu utakmice preko Rakitića. To se mora iskoristiti. Zaslužili smo više od ove utakmice. Čestitam Talijanima i Španjolcima, ali kući idemo uzdignute glave. Svojim igračima čestitam na herojskoj i besprijekornoj taktičkoj izvedbi. No, slaba je to utjeha."

Ukrao nam je riječ iz usta, ali ne i pojedinim novinarima koji su se uporno vraćali na priče o dogovorenoj utakmici. Biliću se omakla i psovka.

"Sramota je svih vas da se ta priča potencira. Čudim se novinarima koji dva dana postavljaju takva pitanja....To nije tema niti u jednoj zemlji, ovo je sport. Toga nema ni u sportu, ni u vjeri. Dajete za pravo onima koji tu priču guraju. Nemam što dodati, pa što da je završilo 7:7."

Španjolskom novinaru Bilić je uzvratio mišljenjem o šansama europskih prvaka da obrane naslov iz Austrije.

"Nisu glatko uzeli naslov 2008., a ni 2010. Ima puno reprezentacija koje će ih htjeli zaustaviti. Nisu mi totalni favoriti, ima ekipa koje su pokazale više gladi, ritma i agresivnosti na terenu."

Imali smo 11 heroja, ali Luka... To je nevjerojatno kakvu je utakmicu odigrao

Naravno da Bilić ne bi mijenjao ništa da sutra opet može stati nasuprot Španjolske. Jer - sve što je zamislio bilo je dobro, a izvedba igrača besprijekorna.

"Znali smo da će i njih hvatati nervoza kod 0:0. Modrić? Ako treba nešto apostrofirati... Kakvu je utakmicu odigrao, nevjerojatno. Imali smo 11 heroja, ali Luka... Na kraju ga je naravno koštalo snage."

Na drugoj strani, pohvale je zaslužio Casillas koji je "riješio" šanse Rakitića i Perišića. U tim trenucima Španjolci su visjeli.

"Casillas? Ne treba ni pratiti nogomet da biste znali da je najbolji. Znam to još od kada je u finalu protiv Leverkusena spasio dva gola. Bio je večeras španjolski heroj, kao i puno puta do sada. Čeka, stavi pritisak na napadača.. Rakitiću ne zamjeram niti malo, lijepo je došao u šansu, izborio se... Nije promašio, već je Casillas obranio."

Na kraju, morao je ponuditi par riječi. Čut ćemo ga još prije nego poleti za Moskvu, no ipak je ovo pozornica na kojoj se oprašta.

"Ukratko mi je teško reći što osjećam... Nisam očekivao da ću večeras se oprostiti. Znam kakvu grupu igrača imam, kakve karaktere u ekipi. Nije moj stil raditi oproštaje. U prvom redu moram zahvaliti HNS-u koji mi je vrlo mladom dao da vodim reprezentaciju. Neskromno mislim da smo ja i suradnici napravili sjajan posao. Ostavili smo momčad koja će za dvije godine dosegnuti vrhunac. Čestitao bih igračima na ponašanju bez ijedne mrlje. Mogu samo ponoviti da ću uživati u svakom poslu koji u životu budem radio, ali nikada neću biti ovako ponosan. Biti izbornik svoje zemlje je nešto najljepše i najveće..."