Foto: Index

ZA VRIJEME Europskog prvenstva donosimo vam dnevnik "Optička warka", drugačiji pogled na cirkus koji će gostovati u Poljskoj sljedećih mjesec dana.

> Dnevnik iz Warke: Kao da su Tricolori došli u Sinj

> Koko Euro Spoko

24 sata prije no što će reski zvižduk španjolskog suca Carlosa Velasca Carballa na nacionalnom stadionu u Varšavi označiti početak 14. nogometne smotre Starog kontinenta, Poljska je slavila Boże Ciało iliti Tijelovo. Svetkovina stara sedam stotina godina privukla je i one koji obično aktivno ne sudjeluju u euharistijskom slavlju pa su u trenucima poniznosti umjesto na finom mramornom podu obraćenici klečali na vrućem asfaltu.

Vidjevši s oltara kako su vjernici zatvorili jednu traku ulice, svećenik je ubrzao misno slavlje, poželivši shodno na kraju sreću nogometnoj vrsti Poljske u sutrašnjoj utakmici protiv Grčke. Posljednji u cestovnom trokutu ljudi koji su omalovažavali prometni znak zabrane parkiranja i zaustavljanja prekrižio se i uzdahnuo: "Bóg ratuje Lewandowski". Za one koji možda ne znaju, Robert Lewandowski udarna je igla poljske reprezentacija i na tragu reputacije Davora Šukera u Hrvatskoj 1998. godine.(nikako danas)

Inače, poljski jezik je relativno sličan hrvatskom i uz pristojni napor moguće se sporazumjeti. Nakon dva dana naučili smo tri fraze koje su nam uvelike olakšale pa i dale smisao životu u Warki. "Powoli"(pomalo), zgodno za upotrijebiti obraćajući se starijim osobama koji se gegaju opustošenim uličicama kad čezneš sa osmijehom. "Dają mnie piwo Warka", koristi se ukoliko ti osmijeh na lice ne može navući isključivo osmijeh prolaznika.

I na koncu "Dlaczego trzymać papier toaletowy w telewizji", kada ni nakon petominutnog buljenja ne možeš dokučiti zašto vlasnik kafića drži toaletni papir u razbijenoj televiziji montiranoj na zid. Smisao je naravno besmisleno tražiti, shvatili smo to još od prvog pogleda na glavni poljski grad koji je blještava svijetla Eura dočekao raskopan kao Spaladium Arena. Pola ulica blokirano je bagerima, a i najmodernija GPS navigacija(Nataša) ostaje nasanjkana na svakom drugom raskršću.

Zato je najbolje raskrstiti s tehnologijom i osloniti na vlastite oči uz riječi pokojnog ruskog romanopisca Sergeja Kourdakova: "Oprosti mi Nataša..."