Dvije ostale bitne napomene koje ne daju mirno spavati dinamovcima čak ni nakon ovako važne pobjede su da je Petrolul u 3. pretkolu prolazak izborio pobjedom 4:1 kod Viktorije iz Plzena (prošlog ljeta trijumfom kod Vitessea), kao i da Dinamo ove i prošle godine u europskim nokaut susretima neusporedivo bolje i rezultatski uspješnije igra u gostima, nego na svom stadionu.

 

Petrolul, koji je u većini hrvatskih medija prikazivan kao mega-momčad spremna zgaziti Dinamo, pokazao se ništa boljim od hrvatskog prvaka, odnosno s istim vrlinama i boljkama, pri čemu su se i večeras obje momčadi prilikom primanja golova istaknule očajnim reakcijama obrane:

 

 

Dinamo je prvi gol zabio iz penala nakon nepotrebnog igranja rukom suparnika, drugi je postignut nakon lijepe akcije (Brozović na krilo za Pinta, ovaj u peterac za Čopovo zakucavanje glavom), ali prilikom koje su protivnici samo gledali usamljene i neometane goste, dok je treći došao iz obranjivog slobodnjaka koji je prošao kroz ruke i uši golmanu Petrolula.

 

Isti opis kao i za drugi gol Dinama, može se priložiti i za jedini Petrolula, kada (večeras očajni) Soudani nije ispratio svog igrača, Šimunović otišao u prazno, Šimunić pao na leđa, a Tamuz šetajući poentirao pored gostujućih "čunjeva".

 

 

Smušenost koju su u obrani pokazala oba suparnika, svjedoče dakle kako su bile točne analize i procjene da je i jednima i drugima zadnji red daleko najlošiji dio momčadi, što jamči da će i uzvrat biti uzbudljiv, ako ne zbog kvalitete, onda zbog sklonosti kašnjenju i pogrešnim procjenama tamo gdje se to ne prašta.

 

Neki drugi gazda kluba ne bi oprostio treneru da mu u ključnoj utakmici sezone pet novih pojačanja ostavi na klupi, a ono napadačko iz Manchester Uniteda na tribinama, jer upravo to je napravio Zoran Mamić kada je složio momčad za Ploesti, ali ovdje naravno imamo posla sa složnom braćom, pa Mamića srednjeg nitko neće pozvati na odgovornost.

 

 

Loše prvo poluvrijeme obilježila je dakle loša igra obje momčadi u obrani, gdje su se lopte rizično i sporo vraćale golmanima, a suigrači sudarali, pa je Dinamo zabio gol iz ničega, a Ploesti lakše nego na šuterskom treningu. 

 

Ni u Dinamovoj sredini nije bilo puno bolje, uostalom, iako su tamo bila tri igrača, upravo odatle stigla je lopta za gol domaćih. Antolić je prepuštao Ademiju da vodi igru, a Brozović je jedini igrao kao što se traži od modernog vezista i nosio Dinamo, iako će se i on u drugom poluvremenu izgasiti nakon prekomande na desni bok. 

 

 

Među navijačima Dinama postoji teorija da Soudani daleko bolje igra za vrijeme ramazanskog posta, nego nakon što završi razdoblje žrtvovanja i suzdržavanja, a ova utakmica bila je još jedna koja im daje za pravo. Inače najbolji i najopasniji igrač Mamićevog kluba, u obrani nije napravio ni minimum koji se od njega traži, dok je u napadu bio sebičan, neprecizan, a uz sve to i svađao se sa sucem, tako da je zaslužio izlazak već na poluvremenu. Wilson? Radi takvih igrača stvarno ne treba ići do Portugala.

 

Apsurdno je što je Dinamo u drugom poluvremenu zabio dva gola i jednom i pol nogom ušao u skupinu EL, iako je tada igrao lošije, bez prilika, nepotrebno se povukao u krilo Eduardu i samo se čekao kiks dvojca ŠŠ (Šimunić stalno ispada, a Šimunovićeva požrtvovnost u jednom napadu spasi gol, dok ga u drugom servira protivniku), za još jedan poraz "kakav samo Dinamo može sam sebi srediti".

 

 

Ali, bez obzira što je Dinamo tada nestao s terena, jedan promašaj Petrolula je promijenio sve - Mutu je desetak minuta prije kraja propustio zabiti s desetak metara, točnije Eduardo je konačno nešto obranio, nakon čega Čop glavom drugi put donosi prednost Dinamu, a Petrolul se raspada i predaje.

 

 

Sve u svemu, ono što su večeras pokazali Petrolul i Dinamo uvjerilo nas je da bi i jedne i druge uvjerljivo porazila čvrsta momčad europske srednje klase.