Foto: FaH/HINA

DOSTA nam je lika koji bahatošću, arogancijom, jeftinom patetikom, šupljom demagogijom, međugorskom krunicom i Mamićevim blagoslovom, pokriva činjenicu da ne zna.

Igor Štimac treba još puno brusiti zanat po drugoligašima, koje je jedino do sada vodio (Cibalia, Zagreb), a kao idealnog čovjeka za njegovo mjesto predlažemo Matjaža Keka.

Hrvatskim zvjezdicama nije pomogao prijateljski pristup (Bilić), još gore igraju predvođeni očinskom figurom (Štimac), pa je konačno vrijeme da dođe netko sa strane. Kek je stranac, ali "ne previše", nije genije, ali je radnik koji će umjesto poziranja po revijama za kućanice, pljunuti u dlanove i zavrnuti rukave.

Prije četiri godine, na SP-u u Južnoj Africi, gdje je senzacionalno odveo Sloveniju, američki ignorantski novinari pitali su ga "Gdje je Slovenija?". On im je sa smješkom odgovorio "Pitajte Ruse!"

Jer u dodatnim kvalifikacijama senzacionalno je izbacio Rusiju. Vladimir Putin, koji je došao na uzvrat u Deželu kako bi gledao odlazak svoje momčadi u SP, bijesan je odletio sa stadiona u svoj avion da ga što prije odvede u Moskvu. Onaj koji je Slovence odveo u Južnu Afriku, vratio se pun ponosa zbog odličnih nastupa Kekove momčadi.

Matjaž Kek je ne samo nužno potrebni antipod aktualnom izborniku, kojeg želimo što prije zaboraviti, nego i sve ono što se Slaven Bilić trudio biti  - neposredan je, skroman,  svjestan vlastite kvalitete (ali ograničenja), a i glazbeni je fan, prije nego što je postao izbornik radio je kao radijski DJ.

Kek spaja zemalje koje razdvajaju Sutla, Piranski zaljev, povrat duga štedišama Ljubljanske banke, jer čovjek po svemu dokazuje da Hrvatsku smatra drugom domovinom, u kojoj uživa i koju itekako cijeni.

I nije to samo aktualna pričica za ulizivanje riječkim novinarima, otkako je preuzeo Volpijev i Miškovićev klub, kada sretan priča kako se voli šetati Opatijom, kupovati na ribarnici.

Davno je govorio kako Zagreb "voli", a ovog Štajerca "najluđi grad na svitu" još je u mladosti toliko očarao, da je nakon posjeta magičnom Starom placu, postao hajdukovac za cijeli život.

Najdraži trener mu je Đalma Marković, a jedan od najdražih trofeja koje je osvojio, Kutija šibica!
Treba li boljeg razloga, naročito danas, zašto bi voljeli da je s obje strane granice, ali i na klupi naše reprezentacije, takav čovjek?