Ivan Jurić analizira Štimčevu taktiku: Gora od poraza činjenica je da nemamo stil igre ni drugog napadača
Foto: Getty images
NEKADAŠNJI hrvatski internacionalac Ivan Jurić napisao je opširan komentar o igri Štimčeve reprezentacije. Dugogodišnji veznjak Serie A za Totalsport je objasnio kako se provodi sustav u kojem se Hrvatska suprotstavila Belgiji i izgubila važnu utakmicu.
"Igra hrvatske nogometne reprezentacije protiv Belgije nije bila toliko loša, pogotovo ne katastrofalna. Katastrofalno je, po meni, bilo u Beogradu. Ovaj je poraz posljedica neshvatljivih pogrešaka iz kojih su proizašli golovi koji se doista vrlo rijetko viđaju u današnjemu profesionalnom nogometu. Izbornik Štimac ovaj je put pokušao igrati sustavom 3-4-3. Riječ je o zanimljivom modelu igre, ali zato modelu koji traži izuzetno puno uvježbavanja i usavršavanja. Za razliku od 4-4-2 sustava i njegovih inačica, kojim se i dalje većinom igra i u kojem većina igrača jako dobro zna što i kako trebaju raditi, 3-4-3 je daleko kompliciraniji.
U Italiji se danas mnogo igra 3-4-3. Igra tako i talijanska reprezentacija. Suština je u tome da se taj sustav bazira na Juventusovim igračima koji su ga u klubu uigrali do savršenstva. Njihov obrambeni lanac Barzagli-Bonucci-Chiellini jako dobro zna što mora raditi da bi igra funkcionirala, a tu su još i Pirlo i Marchisio u vezi koji također znaju jako dobro što im je činiti. Dvojica središnjih braniča u takvom sustavu uvijek markiraju striktno, dok se treći prilagođava i kontrolira situaciju. Ako svi zahtjevi igre nisu ispoštovani maksimalno, onda se često događa da se umjesto s tri igrača u lancu igra zapravo s pet, što je bio i slučaj u našoj igri protiv Belgije.
Zakazao je Kovačić
Ista je stvar i u razvijanju napadačke igre. Po meni su Ćorluka i Lovren središnji obrambeni igrači koji najbolje funkcioniraju u 4-4-2 sustavu. Domagoj Vida mogao bi imati bolji osjećaj za široko pozicioniranje jer je često igrao desnog beka u 4-4-2. Jednostavno, Talijani s tri igrača u zadnjoj liniji imaju sposobnost pokriti cijeli prostor, i to je njihova velika prednost. U nekim stvarima, međutim, novi nam je sustav igre donio prednosti. Konkretno, mislim tu na Šimu Vrsaljka koji je odlično odrađivao svoj posao na desnoj strani. Vidi se da se on sa zahtjevima igre bočnog igrača u 3-4-3 sustavu saživio u Genoi. Stvarao je prednost na svojoj strani jer ga Hazard nije mogao pratiti zbog čega je njegova igra jako patila. Proizašlo je iz toga puno Šiminih bjegova u prostor, dosta obećavajućih situacija i dosta dobrih ubacivanja. To je definitivno bila komponenta igre u kojoj smo stekli taktičku prednost pred Belgijancima.
Mogao bi Vrsaljko ubuduće, kad sazrije, biti iskoristiv i kao stoper budemo li nastavili igrati tim sustavom. Zasad još nema dovoljno iskustva i fizičku besprijekornost koju ta pozicija iziskuje. Od početka je bilo vidljivo da Belgijanci pokušavaju odsjeći Luku Modrića od lopte. Namjera je sasvim logična: ugušiti najboljega protivničkog igrača. Mislim da je tu zakazao Kovačić, koji je morao odigrati bolju utakmicu. On ima izražene plejmejkerske sposobnosti i u situaciji Modrićeve izolacije morao je preuzeti više odgovornosti pri organizaciji igre. Rakitić mu je trebao više pomagati. Unatoč svemu, uvjeren sam da Hrvatska nema lošiju reprezentaciju od Belgije, koja po meni nije, barem ne u ovom trenutku, vrhunska momčad. Ono što Belgija ima a Hrvatska ne jest jasan i prepoznatljiv stil i način igre. Vidi se na čemu se Belgijanci baziraju, vidi se da u svakom trenutku svaki od njih zna što treba raditi.
Njihova dva gola plod su te činjenice: Lukaku je jak u korištenju širokog prostora. Dva je puta doveden u situaciju da iskoristi najbolje što ima i dva je puta to i napravio. Mi nismo stvorili prepoznatljiv stil igre. Izbornik ga i dalje traži. Svaku od tri posljednje utakmice, mijenjali smo sustav i mijenjali smo igrače u njemu. Vidljiv je tu problem drugog napadača, kojeg Štimac traži cijelo vrijeme kvalifikacija. Probao je sa svima, i sa Sammirom, i s Olićem, i s Eduardom i sada s Perišićem odnosno Kalinićem. Igrača koji će se najbolje nadopunjavati s Mandžukićem nije pronašao. Logično je da bilo koji izbornik, kad preuzme momčad, pogleda s kakvim igračima, kojeg profila, raspolaže, i da im stvori odgovarajući okvir za igru, model koji igračima maksimalno odgovara. Kad kvalifikacije završe, momčad bi tom logikom trebala igrati puno bolje no što je igrala na početku.
Bivši izbornik Bilić bio je tu pragmatičniji. Forsirao je cijelo vrijeme sustav igre u kojem se igrači osjećaju najugodnije ne želeći komplicirati stvari. Mislim da je Štimac na početku imao ideju igrati ofenzivan, dominantan nogomet, s prevladavajućim posjedom lopte. Zato je forsirao vezni red s tehnički verziranim igračima. Utakmica protiv Švicarske pokazala je da ta ideja neće funkcionirati te je on otad prilagođava. Bitno je odrediti kakvu igru želiš, i onda birati igrače koji će tu igru realizirati. Sad nema smisla analizirati zašto je Kovačić odustao od duela s Lukakuom i kako bi se u datoj situaciji ponašao, recimo, Vukojević. Jasno je da je Lukaku fizički dominantan protiv većine drugih igrača pa tako i protiv Kovačića.
Jasno je da Kovačić protiv njega nema šanse na velikom prostoru i da bi Vukojević, koji je odličan defenzivni igrač, imao veće. No, kad već igra Kovačić, a s njim i Modrić i Rakitić, onda treba očekivati našu potpunu kontrolu igre, nametanje vlastitog stila, ne i Kovačića efikasnog u dugačkim defenzivnim sprintevima. Izbornik sada ima 3-4 dana da pripremi momčad za utakmicu sa Škotskom. Bez obzira na sve, trenutak je da navijači stanu uz momčad. Ako je išta izvjesno, onda je to činjenica da su ti momci fantastični sportaši, ljudi koji uistinu daju sve za reprezentaciju. Bio sam među njima i uvjerio se da za Hrvatsku igraju s osobitim guštom, te da je atmosfera među njima izvanredna. Ne vjerujem da više nije tako.