Foto: Hina

ZARADA od Lige prvaka izostaje i drugu godinu zaredom nakon ispadanja od osjetno lošijeg kluba, kojeg je Dinamo „imao“, a u momčad je opet tijekom ljeta nakrcana perverznim, atomskim, nuklearnim i supersoničnim Portugalcima i Južnoamerikancima, koji nisu na maksimirsku pustoš došli zbog Aktobea i Qarabaga, nego namamljeni šuškom i obećanjima o Ligi prvaka koju gazda garantira „osam puta u sljedećih deset godina“.
 
Jozo i Joe nisu obranili ogromni kapital iz Aalborga, u lovu na još veći iz Nyona
 
Međutim, umjesto Sigalija, braniča u najboljim godinama i dovedenog iz bijelog svijeta, Dinamo ogromni kapital iz Aalborga, u lovu na još veći iz Nyona, čuva sa Šimunovićem i Šimunićem, koji je sporošću, pogrešnim procjenama, širenjem ruku i onda još deranjem na suigrače i na ovoj utakmici pokazao da je vrijeme za mirovinu.
 
Nakon dovođenja Barceloninog kapetana kadeta, dvorski novinari počeli su prikazivati klub obitelji Mamić kao novu kontinentalnu silu, iako Dinamo kojeg u kancelariji vodi Mamić stariji, a s klupe Mamić srednji, drugo uzastopno ljeto ispada u pretkolima LP kao nositelj, što nije za rukom polazilo ni Kruni Jurčiću, kojem se zlonamjernici pretjerano rugaju.
 
Rugali su se Kruni, ali da je barem protiv Aalborga bilo njegovog "kontroliranog nogometa"
 
Naravno, ovdje bi sad krenula poznata tirada o „postavljanju pitanja odgovornosti“, ali kako da brat iz kancelarije smijeni brata s klupe, tek će Zoki nakon novog ispadanja poručiti Zdravku: „Moramo sjesti, analizirati, život ide dalje...“
 
Doista, s ovim Mamićem na klupi Dinamo je sve dalje ne samo od europskih, nego i hrvatskih uspjeha, jer osim osvojenog hrvatskog prvenstva (tko to uopće više Dinamu broji i pribraja?), pod aktualnim trenerom klub dakle drugu godinu zaredom ne uspijeva ući u LP, prošle godine je u skupini EL ostvario još jedan europski debakl za povijest, a od Rijeke je izgubio Kup i Superkup. Podsjećamo, sve to sa trenerom kojem su se kao sportskom direktoru rugali gotovo jednako kao trenerskom prethodniku i nasljedniku Jurčiću.
 
Menadžer neuspješnog, a ne engleskog tipa: Zoran Mamić jednako loš trener i sportski direktor
 
Osim što je tako postavio igru da ga je na njegovom domaćem terenu iskontrirao protivnik koji je izgubio prvu utakmicu, Dinamov „menadžer engleskog tipa“ nije se iskazao ni u drugom dijelu svoje integrirane funkcije, jer ova utakmica ogolila je promašenost (samo)hvaljene tržišne politike Dinama, u sklopu koje domaći dragulji odlaze za siću put europskih velikana ili u zaborav posudbi, dok se milijuni istresaju na fantazistu Machada, koji cijelo drugo poluvrijeme diše kao njegov opjevani prethodnik ili golman Eduardo, koji je... mlitav, bez istrčavanja, a na crti se baca reda radi. Dinamo je ovog ljeta doveo 10 igrača, a u ključnoj utakmici sezone na svom terenu gubi 0:1 i trener nema uvesti igrača koji bi donio preokret. Eto, to je Dinamova kadrovska politika.
 
Naravno, nakon neuspješnog pokušaja ulaska u LP, Dinamo će uvoz zamijeniti izvozom. Soudani već uči njemački, Brozović će također vani, a oni koji ostanu, ako ponove ovakvu igru i realizaciju i ove godine stradavati će od kontinentalne donje srednje klase u EL. U tome se vidi sva žalost ovog Dinama, jer njegov pad ogleda se u tome da u klubu žale za vremenima kada su im mrežu punili velikani u LP, ali su pored sedmica od Lyona i šestica od Reala, na račun sjedali i milijuni od UEFA-e.
 
Nakon velike kupnje i velikog neuspjeha, slijedi last minute rasprodaja
 
Međutim, ovog ljeta ih neće biti, osim od prodaje igrača, nakon kojih opet u klubu ostaje hrpa legionara i poluigrača, sakupljenih od Rumunjske i Argentine, do Madeire i Bosne. Halilovića i Murića više nema, Soudani i Brozović odlaze i koga onda prodati? Možda Antolića, kojeg Mamić stavlja na krilo, iako je nevjerojatno spor za tu poziciju.
 
Nije neuspjeh u sportskom segmentu (u Maksimiru ionako već odavno iščezlom), ono što sada pali alarm u Mamićevom Dinamu. Aalborg je, nakon Austrije prošle godine, drugi veliki financijski udarac, jer opet su potrošeni milijuni na zanimljive aranžmane s „pojačanjima“, a do jednog od samo dva izvora prihoda, opet se nije došlo.

Kako dalje brate?
 
Mamić sada ne može uprijeti prstom na ikoga od uobičajenih meta kletvi i psovki za neuspjeh, jer sudac nije kriv, a na po tko zna koji put sablasno praznom Maksimiru, ni huligani.

Ostala su samo dva brata i njihov klub. Bez sadržaja, navijača, momčadi i momčadskog duha, trenera, bez klasnih igrača i sa sve manje onog što je ovakvom Dinamu svrha - love. .