Screenshot: Index, Facebook

JOZO je bio jedan od onih, znaju to svi dinamovci, koji "ide glavom tamo gdje drugi ne bi kopačkom".

"Uon je mene kopačkon u glavu": Priča karijere Joze Gašpara

Upravo tako bilo je jednom zgodom u Osijeku, nakon što je neustrašivi Jozo čelom umjesto lopte štopao suparničke čepove. Naravno da nije tražio zamjenu, Gašpar je uvijek išao do kraja, utakmice ili police sa žestama.

Da trava Gradskog vrta ne bi bila natopljena krvlju neustrašivog borca, Jozi je liječnička služba omotala glavu zavojima, preko čega su mu navukli "čarapu" od mrežice, a nakon što je s bandažom odradio bitku do kraja, reporter ga je pred kamerom maštovito priupitao kako je došlo do ozljede.

"Uon je mene kopačkon u glavu", odgovorio je Jozo . Onima koji znaju kako sinjski naglasak zvuči, ne treba objašnjavati kako je Jozo kratko i jednostavno sažeo priču svog života.

Trećom ligom jug, širile su se priče o maloljetnom bombarderu iz Potravlja

Jozo Gašpar u drugoj polovici 80-ih je, kao stariji maloljetnik, igrajući za sinjski Junak, postao vruća roba na hrvatskom nogometnom jugu. Kao i toliko puta do tada, Hajduk se puno mislio i nećkao, pa je najpoznatiji dalmatinski dinamovac (osim Kaciana, Rore, Jerkovića, Ramljaka i Modrića), Sinjanin Slaven Zambata, uvjerio Velimira Zajeca da iskoristi pasivnost Bilih.

Gašpar je tako sa 16 godina (1989.) postao dio Zekine verzije programa "Zidanes y Pavones", u sklopu kojeg je jugoslavenskim "galacticosima" (Šuker, Shala, Mladenović, Petrović, Židan) pridruživao mladiće iz Osijeka (Cvitanović), Titograda (Turković) i spomenutog Sinjanina.

Urbani mitovi o ruralnom Jozi: Zoki Mamić vozio ga je na trening "da se ne izgubi u Zagrebu"

Gašpar se u najjačoj Dinamovoj momčadi između '82 i raspada Juge, snašao odlično. Orijentacija u velikom gradu, bila je ipak veći zalogaj. Jedna od popularnih priča iz tog vremena je kako ga je Zoran Mamić vozio na treninge prvih par mjeseci u klubu, jer Jozo nikako nije mogao naći stadion, inače blizu stana koji mu je klub iznajmio.

Potpisnik teksta sjeća se fotografije iz Dinamove revije u proljeće '91, kada je na Maksimiru Zvezda pala godinu dana nakon 13.5. 1990. Gašpar, koji je tek napunio 18, bez kompleksa na terenu se borio s prvacima Europe, a zabio je i gol za veliki Dinamov preokret od 0:2 do 3:2.

Ćiro mu je "naredio da ne dođe na slikanje za klupski kalendar"

"Bundesligaški potencijal", pisalo je ispod slike klupskog biltena, na kojoj mladi Jozo uklizava Prosinečkom. Nažalost, umjesto do Bundeslige, Jozo će dobaciti tek do Osijeka i Marsonije.

Jugoslavija se raspala, Dinamo je u dvije godine dva puta mijenjao ime, klub su nakon prvih pušaka napustile sve zvijezde, navijači koji su preživjeli rat otišli su zbog oduzimanja Dinama, u koji se vratio Ćiro Blažević, ali Jozo Gašpar i dalje je bio tamo.

Upravo iz tog vremena, režimske Croatije, datira još jedna anegdota o Jozi, koja ga na pijedestal klupskih ikona uzdiže više od onih 420 utakmica za Dinamo. Nakon treninga Ćiro je rekao igračima: "Sutra svi dođite obrijani i počešljani, slikamo se za klupski kalendar. Jozo, ti ne moraš doći."

Orao je teren, ali i zabijao antologijske golove

Nepravedno bi bilo Gašparovih devet godina u Dinamu svesti samo na ovakve pričice, jer fanatično borbeni defenzivni veznjak zabio je i neke antologijske golove: Ligu za prvaka '96., obilježio je pogotkom Hajduku za veliki Dinamov trijumf 4:1, kojim je praktično osvojeno prvenstvo.

Dabogda vam djeca ličila na navalu Želje... ili na Gašparove nesuđene osječke šampione

Osijek je bio sljedeća stanica u Gašparovoj karijeri i tamo je, osim u skandaloznom osvajanju Kupa '98., sudjelovao i to kao nezamjenjivi član, u "jesni iz bajke" osječkog nogometa 2000.

Pod vodstvom Stanka Mršića, Osijek je bio jesenski prvak HNL-a, a u Kupu Uefa šamarao je Brondby u Kopenhagnenu i Rapid u Beču. Jozo je opet zabio važan gol, za pobjedu u Danskoj. Uz Jozu, iz te momčadi nezaboravni su likovi Ivo Ergović, Damir Vuica, Dumitru Mitu, Mato Neretljak, Bakir Beširević...

Gašpar je opet došao blizu slavi, ali je bez nje ostao nakon prve utakmice 3. kola europskog kupa, kada je Osijek nakon pobjede 2:0 nad praškom Slavijom, na uzvrat otišao kao na izlet. Obilo mu se to od glavu, jer izgubio je 1:5. Nakon toga je uslijedio je strmoglavi pad: Predsjednik Novalić je uhićen, kapetan i najbolji igrač Nenad Bjelica prodan je u Kaiserslautern.

Jozo? Nakon tri osječke sezone, karijeru je završio u Marsoniji i to sa samo 30 godina.

"Neki su mi bili dužni, pa su mi dali karticu da je provučem. Nisam kriv, nisam ništa ukrao!"

Na kraju ove balade o Jozi Gašparu, evo nas na terenima prve, ali zagrebačke lige, gdje je donedavno trenirao dečke koji igraju za ćevape i pivo, tako daleko od one Bundeslige, koju mu je 90-ih navještao bilten kluba, u kojem ga se danas sjete na okupljanjima veterana pod mirnim krovovima.

"Neki ljudi bili su mi dužni, pa su mi dali karticu da provučem. Ne bih to učinio da sam znao da je kartica ukradena. Nisam kriv, ništa nisam ukrao!" brani se Jozo nakon što je pukla bruka, a cijela zemlja saznala da je na tuđu karticu uzeo cijelu paletu omiljenog biljnog likera.

Ako na sudu ne povjeruju u ovu njegovu priču, čeka ga i zatvorska kazna, ali za razliku od slučajeva aktualnih nogometaških maliganskih prijestupnika za volanom, kolektivna navijačka memorija zbog ovoga neće previše zamjeriti Jozi.

Popijmo po lozu za jegermeštra Jozu

Sve te zvijezde i šahovnice, koje danas odrađuju u Dinamu jer ih nitko vani neće ili čekaju prvi vlak za Ukrajinu, nećete poput Joze Gašpara vidjeti u redu na kasi u Getrou, niti kako po suncu nasred Trga, zajedno sa par stotina ostalih koji se "nisu snašli", čekaju besplatne karte za Dinamovu proslavu naslova.

Jozo Gašpar zbog takvih, istinitih i indikativnih detalja, živi u navijačkim pričama i legendama, a ovih 36 boca jegera na tuđu karticu, samo će ga tamo učvrstiti.