BLAGO rečeno čudnu i nevjerojatnu utakmicu su večeras u Kranjčevićevoj u sklopu 2. kola HNL-a odigrali nogometaši Lokomotive i Dinama. Nikad u svojoj povijesti filijala nije pobijedila maticu iz Maksimira, a ovo im je bio čak 14- susret. Najveći uspjeh im je lanjski remi protiv ''starijeg brata''.

 

 

Međutim, kao nikad prije, večeras je Lokomotiva bila na pragu osvajanja sva tri boda, jer je samo 10 minuta prije kraja, zahvaljujući hat-tricku sjajnog Ante Budimira imala senzacionalnih 3:1. Što se tada dogodilo, vjerojatno nama smrtnicima nikada neće biti poznato, a sve što nam preostaje je nagađati i spekulirati. Kao i u Vilniusu protiv Žalgirisa, i večeras je s klupe ušao daleko najbolji igrač Modrih Soudani i s dva gola i asistencijom Pjaci donio sva tri boda Dinamu.

 

 

Dinamo je u utakmicu ušao s idejom ''lako ćemo''. Krenuo je u meč bez Pinta, Šimunića, Ademija, Soudanija, Čopa i Machada, a od prve minute je debitirao Wilson, najnoviji napadački adut Zorana Mamića. A ako je suditi nakon prve utakmice još jedan mačak u vreći. Zajedno s Radonjićem. I taj, nazovimo ga, opušteni pristup Modrih Lokosi su brutalno iskažnjavali u prvih 45 minuta. Već u 14. minuti je Budimir prošao očajnog Sigalija kao da ga nema po lijevom boku te se sjurio  u kazneni prostor Dinama i fantastičnim udarcem rasparao mrežu Eduarda. To je bio samo početak šoua Ante Budimira. 

 

Dinamo je izjednačio autogolom Čalušića, nakon ubačaja najagilnijeg Dinamovog igrača u prvom poluvremenu Ibaneza, koji je također iz slobodnog udarca zatresao i vratnicu Zelenikinog gola.

 

 

Ipak, remi nije dugo trajao. Bartolec je ubacio s lijeve strane, a nakon katastrofalne reakcije golmana Eduarda, Budimir glavom zabija za 2:1. Odmah nakon tog gola, još jedan šok za Modre. Musa probija i ubacuje, opet smušenost obrane Dinama i Budimir još jednom glavom za hat-trick. S ta tri gola, Budimir je postao tek drugi igrač u povijesti HNL-a kojem je uspjelo zabiti Dinamu tri gola na jednoj utakmici. Prvi kome je to pošlo za rukom bio je Siniša Odorjan u dresu Dubrave prije točno 20 godina.

 

U nastavku je odmah Mamić izvadio tragične Wilsona i Goncalvesa i uveo Soudanija i Ademija. Dinamo je stiskao, imao više od igre, no osim sjajnog udarca glavom Soudanija i još bolje obrane Zelenike većih prilika nije bilo. 

 

 

I onda tih zadnjih 10 minuta. Do tada čvrsta, odgovorna i disciplinirana obrana Lokomotive je prestala postojati i bilo je samo pitanje trenutka kada će Dinamo postići gol ili dva. Igra Lokomotive se potpuno raspala i bilo je zapravo jako tužno gledati igrače jedne momčadi koja se srčano i hrabro borila punih 80 minuta kako praktički dopušta suparniku da im zabija golove. Jer je valjda došao naputak s vrha.  Dinamo nije zabio samo jedan gol, pa čak ni dva. Dinamo je zabio tri gola i odnio pobjedu u pomalo bizarnoj utakmici (četvrti gol Dinama u 94. minuti podsjeća na golove koji su se zabijali u onom čuvenom ''Šajberovom kolu'' 1986.).

 

Jer ona zapravo nije bila bizarna ni neobična, nimalo, ona je  bila  sramotna. No. na koncu, poučeni iskustvom HNL-a, na ovakve i slične stvari smo već i navikli i zapravo je i čudno čemu se mi tu uopće i čudimo.

 

 

Hrvatska nogometna liga je jedno zaista začudno mjesto. Stanište u kojem obitavaju zaista neobični likovi i na travnjacima domaćem nam nogometa, u ovih desetak, petnaest godina vidjeli smo zaista svašta. Što na zelenim terenima, što za zelenim stolovima. Lakrdija do lakrdije, sprdačina do sprdačine. I kad pomislimo, naivno naravno, da besramnosti gazde hrvatskog nogometa ipak jednom mora doći kraj, da i on i njegovi poltroni ipak moraju, barem prividnosti radi, i barem privremeno zaustaviti dotok sramote, pa i kriminala na koncu u taj naš domaći nogomet, dogodi se jedna ovakva utakmica.

 

I svi mi naivni još jednom dobijemo šamarčinu i prezrivi smiješak  koji kao da kaže: ''Pa dobro, zar vi stvarno mislite da mi nešto možete?'' Ovo što se događa nama pred očima, ovo više nije ni onaj skrivećki, prikriveni kriminal, kriminal s dozom dostojanstva. Ovo je čista demonstracija moći i obijesti seljobera, koji su do jučer sjedili na čučavcima u svojim vukojebinama, a danas s osmijehom i zlatnim zubom u žvalama izruguju se sa svima. Jer mogu i može im biti.

 

A ova večerašnja blamaža, ovaj montipajtonovski skeč, koji su izveli nogometaši Dinama i Lokomotive samo je posljedica sveg onog čemera i jada u kojoj naš puk živi i politike koja dignutih ruku gleda i izvlači korist. Očito uživamo kad nas prave pizdama. I zaslužili smo to, šutnjom apatijom i bezvlađem. Pa onda, ako nam svima tako paše, neka bude tako. Uživajmo!