HRVATSKI nogometni savez u četvrtak popodne je preko svoje službene stranice objavio proglas kojim se obavještava Hrvatsko novinarsko društvo, predstavnike medija i hrvatsku javnost kako do daljnjega neće surađivati s portalom Index.hr.

 

 

 

 

Ovom odlukom HNS je Indexu i njegovim novinarima oduzeo mogućnost praćenja utakmica i javnih press konferencija u organizaciji HNS-a. Time je novinarima Indexa uskraćeno ustavno pravo na rad, a u pitanje je dovedeno i pravo na slobodu govora.

 

Povodom ove apsurdne odluke krovne kuće hrvatskog nogometa razgovarali smo sa sociologom Draženom Lalićem čiji komentar prenosimo u cijelosti.

 

''Odluka HNS-a da blokira pristup informacijama novinarima Indexa nije ništa drugo doli pravi pokazatelj nervoze Mamića i ekipe zbog činjenice da je upravo Index, kao niti jedan medij do sada, uspio mobilizirati jednu ogromnu masu građana da bojkotiraju te ljude koji godinama uništavaju hrvatski nogomet. Zašto kažem nervoza? HNS, odnosno Mamić, većinu medija drži pod svojom kontrolom, kako putem Hanžekovića, tako i preko nekih ljudi u drugim medijima'', odmah na početku nam je rekao Lalić pa je nastavio:

 

 

''Index ne uspijevaju kontrolirati i zato ih on žulja. Gledajte, da je Index portal kojeg čitaju ljudi u samo jednoj regiji poput Slobodne Dalmacije ili ne znam, Dalmacija Newsa, ovo se ne bi dogodilo. Međutim, shvatili su da je Index medij koji se čita u cijeloj Hrvatskoj, ali i puno šire i ovaj suludi potez bio je još jedan način da HNS pokaže kako želi pokazati koliku moć, sportsku, političku i medijsku zapravo ima. I to je doista točno'' , smatra Lalić.

 

 

Mamića i kliku vani štiti UEFA, a doma HDZ kojem su godinama financirali političke kampanje smatra Lalić i objašnjava odakle HNS-u tolika bahatost i moć:

 

''HNS se postavlja kao država u državi. Jako dobro su svjesni da ih vani štiti UEFA, a doma njihovi mediji i političari čije su godinama bili mecene. Znaju da im nitko ništa ne može i zato se tako bahato ponašaju osokoljeni mogućnošću dolaska na vlast Tomislava Karamarka.

 

Do sada su suci koji bi bili spremni osuditi Mamića bili rijetki, međutim, ako Karamarko doista dobije izbore, tada će ih biti još manje. Mamić sada uživa, ponaša se kao svetac, nevinašce kojem se politički montiraju procesi iz kojih izlazi plaćajući jamčevine i stvari gleda dugoročno.

 

Da se razumijemo, premda je po funkciji ''samo'' izvršni dopredsjednik Saveza, onaj pravi predsjednik kako po kognitivnim, a tako i po svim drugim sposobnostima te po ekonomskom i političkom utjecaju nije mu ni do koljena, pa nije potrebno biti previše mudar za zaključiti tko je zaista pravi i apsolutni vladar tuzemnog nam nogometa.''

 

 

U Hrvatskoj su rijetki primjeri sportaša koji će otvoreno progovoriti o devijacijama u sportu i društvu općenito. Lalić drži da zna zbog čega je to tako:

 

''Mamić je također svjestan da su u Hrvatskoj rijetki primjeri sadašnjih ili bivših sportaša poput Rađe, Stanića ili Kaleba, koji će otvoreno i bez dlake na jeziku otvoreno progovoriti o sportskim i društvenim jako štetnim devijacijama u hrvatskom sportu, pogotovo u nogometu. Nogometaši i drugi istaknuti sportaši, nebitno, bili oni i dalje aktivni ili bivši uglavnom ne žele talasati jer u sadašnjem stanju vide neki svoj interes ili se jednostavno boje. Menadžeri, treneri, sportski djelatnici, nebitno, za njih je bolje biti na liniji s gazdom i ne zazivati vraga'', rekao je Lalić pa se osvrnuo i na političku moć koju Mamić ima: 

 

''Što se tiče političkih aktera, s HDZ-om Mamić je slizan, a ovu drugu nogomet i sport uglavnom ne zanimaju niti oni žele ''prljati ruke'' s njim ili smatraju da bi od takvih intervencija imali samo štetu. 

 

 

Očito je da klika oko Mamića nema samo sportsku moć, ima ona i veliku  političku, medijsku i ekonomsku. Trebalo bi slijediti trag novca i otvoreno pitati Jadranku Kosor, Milana Bandića, Tomislava Karamarka, Vasu Brkića i Kolindu Grabar Kitarović da kažu koliko su im Mamić i njegovi vazali proteklih godina dali novca, ne njihovog novca, nego novca poreznih obveznika.  Za izborne kampanje i druge svrhe.

 

Uputio bih apel Zdravku Mamiću, da napokon kupi ili Dinamo ili Lokomotivu, da postane pravi vlasnik  te da jednom zauvijek prekine s praksom da je dio troškova u Dinamu javan, a dobit uglavnom ide na privatne račune.

 

Zanimljivo, prije nekoliko dana je, a ta je vijest prošla nekako medijima ispod radara, Turistička zajednica Grada Zagreba znatno povećala financijska davanja prema Dinamu. Parafinanciranje. Grad daje novac Turističkoj zajednici, a ona ga proslijedi Mamiću.

 

Dakle, drugim riječima, Mamić jedini i istinski otpor vidi u Indexu i zato ne treba čuditi ova odluka.''

 

Lalić osobno nema ništa protiv Mamića, no ima puno toga protiv onoga u što je izvršni dopredsjednik HNS-a pretvorio hrvatski nogomet.

 

''Međutim, da me se ne bi krivo shvatilo, osobno, nemam ništa protiv Mamića. Štoviše, mislim da je jako vješt dobar trgovac. Čovjek je uspio za onakve pare prodati onog Šimunovića za mene je trgovački genij. Također, od meni bliskih ljudi pouzdano znam kako je Mamić čovjek koji će pomoći životno ugroženim osobama kad god to može, dati novac za operaciju ili nešto slično.

 

 

Sumnjam da će se grozno stanje u hrvatskom nogometu  stanje popraviti njegovim rušenjem. Dok je god zemlja centralizirana, dok je god prisutan klijentelistički način kapitalizama, neće biti dobro.  Umjesto Mamića i Šukera doći će neki novi Mamići i Šukeri. A Hrvatska, kakvu smo je stvorili zemlja je dizajnirana baš po mjeri Zdravka Mamića, čovjeka koji je nažalost postao junak našeg doba.

 

Hrvatski nogomet nalazi se u dugom, nenormalnom dugom mračnom tunelu iz kojeg se ne vidi svjetlo te je toliko isprljan da mu je nužno potrebna temeljita dezinfekcija i deratizacija'', za kraj će Lalić.