Foto: Cropix / S.Vrančić, D. Sopt, D. Pogranjčić 

ZA SVOJE četvrto veliko natjecanje sprema se s posebnim žarom, jer Slaven Bilić mu nudi ono što kod Harryja Redknappa nema. Dok analizira sezonu koju bi najradije zaboravio, upoznajemo puno pričljivijeg, ali i realnijeg Niku Kranjčara.

Tema za početak intervjua nije idealna. Ne može biti drugačije kada je u pitanju ozljeda koljena.

"Ligament je zarastao i odlično se osjećam. Priključio sam se momčadi, a to mi je bilo najvažnije, da od početka priprema mogu raditi što i drugi. Ostalo je sve na meni, da brusim formu. Sada je puno lakše, četiri najgora tjedna su prošla. Mukotrpno; dvorane i trčanje po šumi. Konačno radim s loptom i što je najvažnije, sve vježbe mi idu bez da trpim bol."

"Moram uvjeriti Bilića, ali i sebe..."

Pitali smo izbornika Slavena Bilića postoji li nešto o čemu, u ovoj ranoj fazi priprema, posebno razmišlja, nešto od čega strahuje. Dobili smo očekivano nedefinirani odgovor. Kako Niko stoji?

"Razmišljam prvenstveno o tome da budem što bolje spreman, prvenstveno fizički, i da se nametnem izborniku i izborim mjesto u udarnoj postavi."

Zar je dotle došlo, upitali smo ga.

"Nisam puno igrao ove sezone i bio sam ozlijeđen posljednja četiri tjedna. Sigurno da moram ponovo uvjeriti njega, a u konačnici i sebe... Prošao sam terapiju, i kao što sam rekao, radim sve normalno kao i drugi. To je bio najveći test, već na početku priprema znaš gdje si nakon ozljede. Siguran sam da barem mogu pomoći momčadi da postigne bilo kakav rezultat na Euru."

Brzo se ispravio.

"Ne bilo kakav, jasno, već rezultat koji svi priželjkujemo."

Ispadanje u skupini, to bi bio neuspjeh?

"Ne. Ovisi o tome kako bismo igrali. Ako će nas razvaliti, onda će to biti neuspjeh. Velika je stvar doći na veliko natjecanje, mi smo bili na sedam od devet i to treba cijeniti. Vidjeli smo što znači i kada se nismo plasirali u Južnu Afriku."

S obzirom da se protekle sezone dva puta ozlijedio, brojka od 20 utakmica u nogama još i dobro zvuči.

"Nemam pojma, ne brojim. Naviknut sam već i na ozljede, ali više me boli to što ne igram. Makar sam i na to naviknuo", nasmijao se.

"Svaki klub treba i igrače koji ulaze s klupe. Ja sam ipak u velikom klubu"

"Koliko god da želim igrati, takvih je u klubu još dvadeset. Jednostavno se navikneš na to, čekaš zimu i ljeto, tražiš izlaz. Nisam vlasnik svog vlastitog ugovora da ga mogu uzeti i jednostavno otići negdje. No, kao što kažeš, na kraju sam ipak odigrao 19-20 utakmica, osam započeo, ostale ušao s klupe, to i nije tako loše. Svaka momčad treba i takve igrače. Ne zadovoljava me to, no ipak sam svjestan da sam u velikom klubu. U zadnje tri godine Tottenham je dva puta osigurao Ligu prvaka, jednom Europa ligu. To znači da sam u velikom klubu, u najjačoj ligi svijeta, što mnogi ljudi sanjaju."

Kada si zadnji put razgovarao s Harryjem o tome?

"Od prošlog ljeta nismo razgovarali. Rekao sam da želim otići, a on je obećao da ću više igrati. Tako je i bilo, počeo sam prve tri ili četiri utakmice i onda sam se ozlijedio protiv Liverpoola. To je možda mogla biti i prekretnica, trener teško mijenja momčad koja pobjeđuje. Dobro sam igrao, ali i ozljede su imale svoj učinak. No, sada je ispred mene Europsko prvenstvo i siguran sam da mogu biti super spreman, kao i cijela momčad, za jedan pravi rezultat. Posebno jer nismo favoriti u skupini i igramo s dvije nogometne velesile. Već smo pokazali da s takvima znamo igrati."

Ipak, dojam je da smo 2008. godine imali čvršću momčad. 

"Hm. I slažem se, i ne slažem se. U zadnjoj liniji nema Robija Kovača, koji je po meni bio možda i najbolji naš obrambeni igrač. Lovren bi, da je zdrav, mogao svojom mladošću i brzinom donijeti jedan dio toga, ali jasno je da nema iskustvo Robija ili Šimunića. No, dečki koji su tu, Ćorluka, Vida i Joe mogu to odraditi na visini. U vezi nam nedostaje Niko Kovač, takav igrač uvijek nedostaje."

"U kvalifikacijama za SP se još nismo oporavili od Turske"

Uoči Eura 2008. godine ostali bez prvog napadača, ali i uz taj peh, čini nam se da je Bilić na okupu imao nabrijaniju momčad. Zašto?

"Zato što smo pobijedili Njemačku. Ako sada pobijedimo Italiju, opet će svi reći da je to jaka ekipa, kao ona u Austriji. Jedna pobjeda puno mijenja."

I jedan poraz, kao onaj protiv Turske. Sjećamo se da smo u tunelu nakon utakmice vidjeli Niku kako šakom lupa u masivna vrata. Iznenadio nas je.

"Nije valjda da ste se toga sjetili. Teško nam je palo, jer smo imali tako dobru ekipu u momčadi, ma i u cijeloj državi. Nadali smo se da ćemo napraviti veliki rezultat i bili smo korak do toga. Korak do finala, jer vidjeli smo se u polufinalu s Nijemcima koje smo već dobili i koji su imali kompleks od nas jer su gubili na velikim natjecanjima. Pitaš se, jebemu, zar je zaista moguće u jednoj sekundi sve izgubiti."

"Uvijek mi je bilo teže zbog oca, nego zbog mene"

Jesu li ti to bili najteži dani u reprezentaciji? Ili je neugodnije bilo 2006. slušati sve one kritike upućene tebi i ocu izborniku?

"Drugačija je to vrsta emocija. 2006. mi je bilo teško zbog tate, jer sam znao da savršeno radi svoj posao. Napravio je rezultat, izgubio je jednu ozbiljnu utakmicu, a trpio je tolike kritike i uvrede samo zato jer sam je igrao."

Nisi baš igrao dobro.

"Na prvenstvu sam možda i mogao bolje, ali sve je determinirao konačni rezultat. Makar, po meni smo odigrali dobro prvenstvo, ali nismo imali sreće. U ključnoj utakmici smo ostali neriješeno, nismo čak ni poraženi. A protiv Japana, čista nesreća. Promašili smo pet-šest šansi, pogodili prečku i promašili jedanaesterac. Protiv Brazila smo bili al-pari cijelu utakmicu. Da su se neke stvari drugačije odvile, sigurno bismo i mi igrali drugačije u toj posljednjoj utakmici."

Misliš, Cico ne bi morao (uzalud) vikati da izađete iz vlastitog šesnaesterca?

"Pa i taj pristup odraz je glave. Bilo je jako teško igrati posljednje minute te utakmice. Pa Tudor je fulao mrtvaca u 88. minuti."

"Što se 2008. godine tiče, bilo je utoliko lakše jer smo s prvenstva otišli uzdignute glave, kako individualno tako i kolektivno."

Što je s lijepim uspomenama iz reprezentacije?

"Ima ih toliko puno. Poseban gol ostat će onaj u Bugarskoj, jer je došao kao prekretnica u svim tim pričama o nepotizmu. Riješili smo se Bugara, i ostali sa Švedskom u borbi za SP. Dva gola Izraelu također su bila velika stvar jer nisam imao minutažu u klubu. Odlazak na dva europska i svjetsko prvenstvo, to je kruna karijere."

Zar kruna ne bi tek trebala doći? I ima li istine u tome da s izbornikom kreće put Rusije?

Nasmijao se, i odmahnuo rukom.

"Htjeli mi to priznati ili ne, novac je bitan. Otišao bih u Rusiju u jaki klub za dobre uvjete"

Ipak, Rusija je danas puno realnija opcija nego nekada kada je odbio ponudu CSKA.

"Uvjeti bi morali biti dobri. Realan sam, i u Rusiji i Ukrajini se igra nogomet te zarađuje ogroman novac. Htjeli mi to priznati ili ne, bitno je koliko ćeš zaraditi u karijeri. Istok je napredovao u nogometu, stalno su visoko u Ligi prvaka i u završnici Europa lige. Nije to kao prije deset godina."

Napomenuli smo mu da obavezno čestita Kranjčaru senioru na novoj tituli.

"Doma sam proslavio tatin iranski naslov, još je dolje pa ga nisam vidio. Sretan sam jer je opet pokazao kvalitetu. Više strepim nad njegovim utakmicama nego nad svojim."

Jesi li razgovarao s njim o povratku u reprezentaciju?

"Jesam, ali bolje da vam ne kažem što sam mu rekao."

Znači, ne bi to opet prolazio, ako ne moraš?

"Hm, mislim da bi ovaj put ipak bilo drugačije."

"Svi znaju da sam dobar sa Štimcem"

Jesi li i ti, poput Luke Modrića, namrštenog čela dočekao vijest o Bilićevom novopečenom trenerskom statusu?

"Najnormalnija stvar. Došlo je vrijeme, odlučio je da ne može ili ne želi dalje. Super je to stvar za njega i cijeli stožer i na nas na Euru to nimalo neće utjecati. Uostalom i nama i Biliću je od velikog interesa da napravimo dobar rezultat."

Nasljednik stiže u liku i djelu Igora Štimca.

"Svi znaju da s njim imam dobar odnos. Sigurno je da ima svojih nogometnih kvaliteta i znanja, ali svima nama je glupo lamentirati dok to nije potvrđeno."

Štimac možda ima nogometne kvalitete, ali zar mu je potreban Zdravko Mamić?

"S njim nemam kontakt", opet se nasmijao.

Par puta ipak si ga kritizirao, rekao si da nema pravo slagati momčad.

"Ma nisam valjda... Rekao sam, i iza toga stojim, da ima puno kompetentnijih ljudi od njega koji mogu procijeniti u kakvoj je formi pojedini igrač i tko treba igrati za reprezentaciju."

"Svi su napali Darija Šimića, a on se bori za poštenje"

Sjetite li se vi na Otoku ponekad kakav se nogomet gleda u Hrvatskoj?

"Mora nas biti briga za hrvatsku ligu, jer koliko se god se htjeli maknuti, dio smo toga i želimo boljitak. Ako novi ljudi to zaista donose, onda ćemo biti sretni."

"Ljudima je dosta takve lige u kojoj se ne isplaćuju plaće i gdje su tribine prazne. Mi smo iskoristili dobru ligu u ovim okvirima i u ono vrijeme da se prodamo i napravimo karijere. sada svi želimo da se liga vrati na staro. Neka igrači zarađuju minimalno, ali neka zarađuju - redovito. Svaka liga svijeta osim naše je valjda imala sindikat nogometaša. Kod nas su svi odmah pitali Darija Šimića što on sad hoće, zašto radi promidžbu za samog sebe... Ali on samo radi za poštenje, da ljudi dobiju ono što su potpisali i za što treniraju."

Domaću tugu kompenziramo blještavilom Premiershipa. Dok si ti "bolovao" City je napisao krimić i uzeo titulu.

"Ono nitko nije mogao očekivati. Ja sam okrenuo program u 88. minuti kod 2:1, nisam vjerovao da će to prokockati. A onda City zabije dva gola, zaista idealan scenarij za Hollywood. Trebalo je i vidjeti sve te navijače koji su najprije plakali od tuge, a onda od sreće. Ludnica."

Jelavić je isprovocirao da se o njemu mora pričati kao o prvoj špici reprezentacije!

Svi su impresionirani Evertonovim Nikkijem.

"Nitko nije očekivao da će u tako malo vremena zabiti toliko pogodaka. Ljudi su u čudu, ipak je potrebno neko vrijeme za prilagodbu, engleska liga je fizički puno jača od škotske... ali Jelavić je poletio. Nije bio ni standardan član reprezentacije, a nametnuo se da se o njemu u ovom trenutku priča kao o prvoj špici reprezentacije. I u Evertonu je glavni igrač, igra dobro i u polju, ne samo ispred gola. Napravio je veliki iskorak u svojoj karijeri."

Iskorak bi bio i pokoji pogodak na Euru. Kako Niko procjenjuje protivnike u skupini?

"Irska je neugodna ekipa. U posljednje četiri godine izgubili su malo koju utakmicu, a na SP nisu otišli zbog ruke Henryja. Bili su uvjerljivi u dodatnim kvalifikacijama i iako imamo bolje igrače i momčad od njih, bit će to tvrda utakmica, i psihički i fizički teška. Talijani su se konsolidirali nakon neuspjeha na SP-u. Vratili su se svojoj igri, teško primaju golove. Naprijed imaju kvalitetu i s pravom mogu reći da su u grupi 4-5 ekipa koje se nazivaju favoritima."

"Španjolci? A kaj da ti velim..."