Foto: AFP

NA LEĐIMA ima 61 godinu, dva velika naslova u nizu i nema namjeru stati. Dok se cijela Španjolska ljuljala u transu, Vicente del Bosque već se sinoć u Kijevu okrenuo kvalifikacijama koje dolaze. U rukama ima ekipu koja je, mnogi se usude reći, veća od Peleovog Brazila i Maradonine Argentine. Uljuljali su nas tiki-takom, čije bi se prednosti vrlo brzo okrenule protiv Del Bosquea i ekipe, da kojim slučajem nisu osvojili naslov. Pisalo bi se da su "pokojni, pročitani i potrošeni". Nije bilo šanse da se to dogodi. Ovu Španjolsku još nitko ne može pobijediti.

>>> ANALIZA: Barem smo po nečemu sretna generacija - nakon najbolje momčadi, gledamo i najbolju reprezentaciju svih vremena

> Kakav finiš! Torresu Zlatna kopačka, Mandžo uz ramena zvijezdama Eura!

> Nema tuge, Italija se vratila u elitu!

> Euro u brojakma: Nijemci s najviše strijelaca, Pirlo jedini zabio iz slobodnjaka

> Suze diva koji je zaludio Italiju: Balotelli uplakan otišao s travnjaka

"Prije no što počnem s analizom, volio bih reći da se poraz u nogometu svakome prije ili kasnije mora dogoditi. Italija je odigrala sjajan turnir. Njihovi su izgledi u finalu definitivno otišli u nepovrat s ozljedom Thiaga Motte pola sata prije kraja utakmice", kavalirski je nastupio Del Bosque.

Osjećao je da i nakon finala mora braniti svoju taktiku, s lažnom devetkom i dvadesetak dodavanja prije šuta na gol.

"Činio sam ono što sam smatrao najboljim za momčad. Ništa drugo. Posvećujem ovu pobjedu španjolskom nogometu i, posebice, mojoj obitelji. Ovo je za sve Španjolce."

"Igrali smo dobro, zabili prvi gol i, premda je Italija odgovorila odličnom igrom, sjajno reagirali, zabilo i drugi pretkraj prvog dijela utakmice. Ovo je povijesni uspjeh, no sada se moramo okrenuti budućnosti: kvalifikacijama i završnici Svjetskog prvenstva u Brazilu"

S tribina je pozvao Puyola i Villu, zaslužili su i oni dodirnuti pehar.

"Vidio sam ih na tribinama i pozvao ih da dođu slaviti s nama. Oni su sastavan dio ovog uspjeha."

Molim vas, ne podcjenjujmo Italiju!

Morao se vratiti na raspravu u povijesti, koja se sinoć pisala. Novinari su željeli još, izvlačili su velike riječi.

"Ovo je sjajna generacija španjolskih nogometaša, koji u sebi nose nogometni gen: znaju igrati nogomet jer dolaze iz zemlje u kojoj se nogometaše uči kako igrati dobar nogomet. Imamo krasnu skupinu igrača od kojih neki igraju sjajno u inozemstvu, što prije i nije bio slučaj. Uživajmo u eri dominacije španjolskog nogometa. No, treba se i pripremati za nove izazove koji su pred nama: kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, Kup konfederacija u Brazilu idućeg ljeta na kojem se želimo pokazati u dobrom svjetlu, kao i samo Svjetsko prvenstvo 2014. godine"

"Odigrali smo u finalu izvanredan nogomet, ali nemojmo, molim vas, podcjenjivati Italiju. Italija u finalu jednostavno nije imala sreće jer se sve okrenulo na našu stranu. Talijani su ponovno dali sve od sebe. No, naš ih je prvi gol načeo, a drugi razorio".

Zanimljivo razmišljanje čovjeka, koji je zvučao iskreno govoreći da je novi španjolski naslov - stvar sreće. I onog drugog, prevovremenog Albinog pogotka...